Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 30.06.2021 ROMANI
img

KNJIGA DRUGA

DIO 26.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Rano jutro je moje vrijeme kada se nađem "oči u oči" s praznim ekranom i svakog dana sam korak dalje od onoga  što sam bila jučer. U tim mikrotrenucima vječnosti, dopuštam sebi da si darujem nešto što će me nečemu naučiti, promijeniti, obogatiti. A u korijenu življenja svih nas je ipak na kraju krajeva glagol-radnje, stanja i zbivanja! Volim pisati i okušala sam se u različitim vrstama, jer pisanje je polje bez početka i kraja. Kreativno pisanje je drugačije od suhpoparnog novinarstva, jer mi ono pomaže d se suočim sama sa sobom, da oslobodim svoje emocije i misli koje se motaju po mojoj glavi. I često se oslanjam na svoju maštu, jer svaki fiktivni tekst može dobiti na značaju, vrijednosti samo ako nosi neke teme i sadržaje preuzete iz stvarnosti. Ali odlika mog pisanja je ipak u tome da moji izmišljeni likovi žive u doživljaju svijeta čitatelja. To je hibridna formula koja povezuje dva svijeta. Stvarni i nestvarni, a pisanje proizlazi iz poznavanja struke i pomiče granice. I sve je to važno i značajno, jer ja kao autor gradim svoj stil prezentacije. Valjda sam se našla negdje na pola puta s čitateljima ili se uopće nisam našla.

Cijeli moj život je sastavljen od pisanja, pišem na brzinu kao da vadim vodu iz plitkog bunara. I svaki dan kada nešto ne napišem, za mene je besmislen. To je moj zanos koji me vodi nekim čudnim putevima, to je konstanta, jer uvijek je bilo i biti će ljudi koji nas nečim potaknu da ponešto zapišemo. I kada mi netko prigovori da nemam dara za pisanje, ja se obradujem kritici. Ipak sam i te i takve nečim dirnula kada svakog jutra sjednem za prazan papir i ponovno sretnem svog starog najboljeg prijatelja-sebe samu. I beskrajno sam zahvalna i onim čitateljima koji me potiču da se izražavam pisanjem. I zato što god se dešavalo u našim životima i u ovom našem malom gradu, bilo dobro ili loše, valja to izbaciti na površinu neka izađe u svijet i neka bude dostupno javnosti na prosudbu.

Živimo okruženi ljudima koji najprije vode računa o sebi i svojim punim džepovima, niti mrtva djeca im nisu svetinja i to pljačkaju, pa kako neće i nas žive? Živimo u svijetu u kojemu sudstvo to ne procesuira, jer se ne žele zamjerati korumpiranim moćnicima, živimo neku čudnu zbilju u kojoj osumnjičenici za mito i korupciju leže tri mjeseca u pritvoru i onda im mi damo mogućnost da nastave tim putem dalje. Ma ljudi moji, ne smijemo zaboraviti da je sve javna tajna i sve je povezano. Sigurna sam da svaka laž prije ili kasnije ispliva na površinu i sigurna sam da svatko za svoja djela i zlodjela odgovara. Život nas je naučio da trebamo biti strpljivi i baš zbog toga ovaj moj roman će imati još nastavaka, jer ja vidim i kada neki misle da ne vidim, čujem i kada misle da ne čujem i zapisujem. A što nije zapisano kao da se nije niti dogodilo.

Okrutni ljudi vole mučiti druge, uživaju jer nanošenje štete drugima pomaže im da dobiju ono što žele. Oni za svoje postupke ne osjećaju niti strah, a niti kajanje i jako se trude ostaviti dobar utisak. I svaki dan ti negativci ulaze u naše živote, mediji se trude razobličiti ih, ali oni imaju mnogo lica. I bitno im je da za sebe pridobiju što više onih koji će im služiti. Za većinu nas povrjeđivanje drugih koji ne misle kao mi uzrokuje da osjetimo njihovu bol. I ne sviđa nam se taj osjećaj, a niti okrutni ljudi koji to rade. Oni su surovi, a glumataju ljubaznost. I tako stječu sve veću moć.

Na žalost nismo mobilizirali sve snage da se odupremo tim i takvim okrutnim ljudima i korijen zla će sada biti sve veći, dok se ne raspadne, a društvena nejednakost i nestabilnost uzrokuje osjećaj nelagode. Svaka osoba ima svoje prednosti i nedostatke i samo ako u potpunosti to prihvatimo možemo nastaviti dalje, putem podizanja samopoštovanja, razvijajući osjećaj uspjeha. Život je pustolovina. A ponekad jednostavne priče koje opisuju život kriju važne podatke i posebice pomažu  da razumijemo kako funkcionira svijet oko nas. I ljudi u njemu. I svakodnevno dobivamo životne lekcije koje nas uče kako se ponašati prema drugima i kako drugi utječu na naš život.

I mislim da sam u pravu kada kažem da smo svi puno naučili, ali svejedno je ostalo još dosta toga što ćemo tek otkriti.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije