Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 01.07.2022 ROMANI
img

KNJIGA ČETVRTA

DIO 106.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Pisanje je kreativni proces. Stvoriti ideju, odrediti žanr, likove i radnju, daleko je od laganog posla. Dobra ideja je samo početak, ali ako netko tu ideju ne zna izraziti riječima sve gubi smisao, jer najteže je stvoriti likove kojima će pisac doprijeti do ljudi, njihovih misli, potaknuti njihove osjećaje, radnjom otvoriti um, oči i srce čitatelja. Npr. prispomenuti samo da su nas neke prispodobe dovele do bankrota grada, ali nemojte da vas hvata panika, sve će to narod platiti; sva kreditna zaduženja koja nas u bliskoj budućnosti čekaju.

Ponekad se događa i kreativna blokada pa riječi ostaju u zraku, a osim toga netko da bi se svaki dan uhvatio u koštac s pisanjem mora biti i izgrađena jaka ličnost koja ne posustaje pred zlim jezicima i razno-raznim kritičarima. Treba vjerovati u sebe i kada drugi ne vjeruju u ono što napišete, jer roman nisu samo korice i slova između njih. Što god radili izloženo je tuđoj ocijeni, isticanju onog negativnog i izaziva nelagodu. Često sam pišući roman imala potrebu stati u svoju obranu, ili se zavući u mišlju rupu. Ponekad sam dobivala dar govora, ili nestajala u tišini. Bilo kako bilo, postoji više vrsta kritika, ali samo jedna je vrijedna moje pažnje - ona koja ima realnu, objektivnu osnovu, iskrenu namjeru i konstruktivan cilj. Svjedočila sam pišući o izmišljenim osobama kritikama koje su umanjivale vrijednost onoga što sam napisala, kako bi zavidnici povećali svoju vlastitu vrijednost. Ostajala sam smirena i profesionalna razmišljajući o osobi i izvoru kritike. Zato svima zahvaljujem na komentarima, a tuđe mišljenje uvijek samo poslušam i ne usvajam. Niti jedna kritika me do sada nije obeshrabrila, jer sam svjesna da ne mogu udovoljiti svima. Pišući dajem sve od sebe, a sama sebi sam najgori kritičar, jer je pisanje moju nomadsku dušu za sada skrasilo na jednom mjestu, a ipak sam ostala slobodna. I nitko nikada pišući nije rekao sve baš sve.

Ovaj moj roman slučajno će završiti kao što je slučajno i počeo, u 4 ujutro svakoga radnog dana, između gutljaja kave i zato sam zahvalna na pokušaju da nešto stvorim. Neke neobjavljene stranice i neke neprospavane noći, neke radnje same sebe će dovesti do kraja, jer sve što počne mora i završiti. Zahvaljujem i onima koji su mi uvijek bili podrška, jer su me davno naučili lijepom ponašanju i da kažem molim i hvala. Nikada nisam zaboravila tu dobru naviku. Hvala je riječ poštovanja, predstavlja uzajamno davanje i uzimanje, pažnju i susretljivost. Hvala vam i na savjetima, cijenim to, hvala na vašem ohrabrenju, što vjerujete u mene da mogu još više i još bolje, na prilici za profesionalni razvoj. I izdržite do kraja, koji će likovi iz mog romana vrlo uskoro sami na čudesan način doživjeti, jer njihove greške ipak će doći na naplatu. Biti će tada dosadni, mrzovoljni, ljuti i iritantni, bez integriteta. Čini vam se da moj roman izgleda nedovršeno? Pa naravno i sam život je upravo takav, nedovršen. Taman kada sam pomislila da se nema što naučiti ja sam naučila još nešto vrijedno inspiracije. Biti će i to jednog dana možda objavljeno.

Ja uopće nisam savršena, imam običaj pisati i objavljivati, i nikako da "svršim". Skrušeno priznajem, jako sam grešna i ne uklapam se u neke koncepte ljudi s VIP statusom. Ali neka vas, moje postojanje ne smeta i ne ometa. Pisati ću ja i dalje ozbiljno o svemu što želim. I nitko me neće zaustaviti! Sve vas voli Zlata i nemilosrdne kritičare i one koji znaju da treba puno energije da bi se napisalo svega par rečenica, a kamo li 600 stranica teksta u godini dana. Bio je to još samo jedan u nizu mojih kreativnih projekata, a vrijeme će pokazati da li sam pisala uzalud ili sam ipak malkice pridonijela boljitku društva u kojemu živimo.

I još samo nešto prije velikog finala koji će napisati sami likovi iz mog romana. Oprostiti im nikako ne znači ignorirati, mijenjati i uljepšavati stvarnost. Upravo suprotno, oprost uključuje prihvaćanje stvarnosti onakva kakva jest. Kad zatvorim posljednje poglavlje ovog romana otvoriti ću jedno novo, s novim stranicama i usmjeriti ću energiju u nešto korisno, vrijedno u napredak i razvoj vlastite ličnosti. U ovoj priči otkrila sam neke mrvice intime, ali nisam se oprostila zauvijek od pisanja, jer ja sam netko tko je kroz svoj rad upoznao tegobe ljudi, sramotu, njihovu krivnju i nikome ništa ne zamjeram. Oscar Wilde je rekao: "Uvijek praštajte svojim neprijateljima, jer ih ništa ne može toliko iživcirati." Stoga je oprost najslađa i najzdravija osveta osobama koje me kritiziraju i koje mi zamjeraju što pišem. Ja volim pisati i mislim da sam pronašla savršenu ravnotežu između srca, duha, uma i tijela, a ljeto je idealno vrijeme i da se predahne kako bih stigla do cilja za koji sam mislila da ga ne mogu ostvariti. 

Što se vas tiče, na vama je izbor, ili ostati rob laži ili biti oslobođen u istini. Stoga ne gubite vrijeme jer život koji živite nije besplatan. Ja vjerujem u reinkarnaciju pa se nadam da ću s ovim životnim stilom zaslužiti još koji život. Ili možda vječni život?!

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije