Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 28.06.2022 ROMANI
img

KNJIGA ČETVRTA

DIO 103.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Svi smo se sigurno zapitali kako su neki pojedinci u našem okruženju nešto nezasluženo dobili, postigli ili u životu prošli bolje i lakše od nas. To su oni kojima se glasno ili potajno divimo, ili im zamjeramo jer imaju više novca od nas, jer su napravili karijeru zahvaljujući nama, jer su na visokom položaju.

Ja sam svjesna da meni neće biti ništa bolje ako moji junaci o kojima sam pisala sve to izgube. Ne boli me njihova trenutna sreća, uspjeh i pobjeda koliko me boli to što se osjećam razočaranom i prevarenom. Danas se favoriziraju neke vrijednosti, kao što je materijalna moć, funckija koju netko obavlja, pozicija na ljestvici vrijednosti. I pritisak da i mi živimo lakše je sve jači, a mi zanemarujemo tamnu stranu zbog koje su neki došli do toga što imaju. Moje pisanje neki su dočekali na nož, na naoštrenu oštricu zavisti. Aristotel je rekao da je zavist bol prouzrokovana srećom drugih, Harold Coffin kaže da je zavist vještina nabrajanja tuđih blagodati, a ja ne znam je li moje pisanje prokletstvo ili sreća. Neki škrtare s pohvalama, osporavaju moje dostignuće, omalovažavaju svaku riječ koju sam napisala. Valjda se tako lakše osjećaju. Zavist je emocionalni otrov i muklo nas truje. Meni ovaj roman s izmišljenim likovima nije pao s neba i ne znam što da mislim kada me ljudi ocrnjuju jer im se ne sviđa moje pisanje. Ovo je samo jedan relativno bezazleni spisateljski pokušaj da ukažem na trenutnu situaciju u društvu iz svoje perspektive. Ali ima i onih ljudi koji mi odaju počast na mojoj smirenosti i kreativnosti, raspoloženju i upornosti. Objašnjenje svega toga vidim u tome da je najbolja osveta u tome da sam ipak svojim pisanjem nešto postigla. Poslala sam jednu važnu poruku, a ta poruka je glasnik koji nam javlja da nam ipak svima može biti puno bolje nego sada. Samo trebamo prestati zatvarati oči pred istinom i trebamo suštinu svakidašnjice prihvatiti onakvom kakva je, a ne dopustiti manipulatorima da i nadalje kenjaju.

Mislim da oni koji su ljuti na mene su zapravo nesigurni i ponestaje im samopouzdanja. Ja u tim osobama nikada nisam vidjela neke vrijednosti, nisam opsjednuta računicom, jer znam da smo svi mi na šteti zbog onih koji su nas opljačkali. I sada trebamo progutati gorku i razornu pilulu, zbog svojih odluka jer smo otrovnim ljudima dali moć. Ja se ne uspoređujem s nikim i odavno sam vrijeme posvetila sebi, nemam razloga da ne odem na viši nivo od ovoga na kojemu sam sada. Inspiracije uvijek imam i kada mi netko osporava ono što sam napisala taj je ili zavidan ili se prepoznao u nekom od likova, pa mu ponestaje tolerancije. Stvari i situacije u Hrvatskoj nikako ne idu u pravom smjeru, nije to loša sreća, niti peh, više ne znamo prepoznati dobre ljude i iz dana u dan samo iščekujemo sve veća poskupljenja. Nisam ja nepovjerljiva, ali mi se čini da naši političari žive uspješno na račun svih nas kojima je iz dana u dan sve teže i pitamo se kako ćemo sljedeći mjesec podnijeti da platimo sve račune, kako ćemo preživjeti.

Očigledno je da smo nekim političarima mi bili na posljednjem mjestu i najmanje važni. I stvarno je krajnje vrijeme da to priznamo sebi i da sve to zajedničkim snagama pokušamo promijeniti.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije