KNJIGA ČETVRTA

DIO 23.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Kada sam ušla dublje u temu rada na ovom svom izmišljenom romanu s izmišljenim likovima, prva od lekcija koju sam naučila je bila da i mentalni mišići svih nas funkcioniraju u našoj mašti. Oni su moć u našim rukama, ako se time naučimo koristiti. Samo frustrirane i lakome osobe poput našeg saborskog zastupnika, Grge čvarka, Harija, Radička, Mokrice, Sille, Žljebe, zapravo su ljudi bez stvarnog potencijala.

Naime, naš mozak je savršeno organiziran i svaki njegov dio ima svoju svrhu. Ana je za njih kraljica koja kad prepozna opasnost i nešto što ugrožava njenu materijalnu sigurnost odmah uključi dugmić i sama sebi izda naredbu "bori se za novac". Njena budućnost je samo jedna iluzija vremena i ona u svom umu samo projicira sliku nove kuće, novog automobila i daje svojoj energiji snagu i način da se aktivira u tom pravcu, sve dok to ne postane realnost. Svi imamo slobodnu volju pa i ovi junaci iz mog romana koji su istrenirani da budu poslušnici saborskog zastupnika i u tom mentalnom scenariju zadovoljavaju se s novcem i apanažom iz gradskog proračuna, a da nisu osvijestili da se zbog njihove lakomosti nama podiže visina razno-raznih nameta koje plaćamo u vidu režija. I tako oni upravljaju djelom i našom sudbinom. Izazov je prepoznati nakaradne osobe i konačno im se oduprijeti i savladati ih. U društvu lakomih osoba ja odmah osjetim nekakve negativne emocije, jer kod tih i takvih nema suosjećanja za druge, srdačnosti, prihvaćanja, ljubavi - glavnih boraca protiv vlastitog osjećaja krivnje za nešto loše što su napravili. Svi se mi bojimo nečega i ne postoji na ovom svijetu čovjek koji nije osjetio strah i pobjegao pred njim. A zapravo je najvažnije taj strah osvijestiti i onda se suprotstaviti  onim ljudima koji nas sputavaju da živimo boljim životom. Jednom kada se suočimo s tim strahom i s njima oči u oči, mi ćemo odlučiti tko će imati glavnu riječ. Hoće li to biti oni ili mi?

Mene zabavlja pisanje o tim i takvim ljudima i njihov utjecaj na moj život više nema nikakve važnosti. Jača sam od njih i u mom životu nema mjesta za takve jebivjetre. Ja životom koračam s ljubavlju, a svaki neuspjeh koji sam doživjela jer su me ti i takvi šikanirali za mene je pokušaj da s novom tehnikom probam razotkriti karaktere tih i takvih. Neki mi kažu da je greška to što pišem i da bezveze trošim energiju i vrijeme u nešto što rezultira neuspjehom, ali ima i onih koji me susreću na ulici i govore mi o tim i takvim ljudima, o njihovim prevarama.
Čekanje je jedan veliki proces. Ja sam razlomila svoje ciljeve na male korake i zato su nam ovakvi ljudi sve manja prijetnja, kako vrijeme odmiče polako se razobličavaju. Oni su vješti vojnici koji se ne žele odreći svoje zone komfora, jer im mi ništa ne značimo, trebamo im samo u vrijeme izbora, a poslije jedino brinu kako zaštititi vlastite interese. Odavno sam ja te i takve zanemarila i prekrižila kao ljude vrijedne poštovanja. I nimalo ne sumnjam u sebe, jer nakon svake moje stranice romana koju pišem ja sam snažnija i sposobnija. I ne plašim se izazova, jer znam da mora doći vrijeme u kojemu ćemo se slatko smijati Radičkovoj ljubavnoj aferi s novom curom i neće nas biti briga što mu je aktualna supruga pobacala donje rublje kroz prozor na ulicu, pa je sada jadnik beskućnik. No, brzo će ga naš uvaženi gradonačelnik stambeno zbrinuti ,jer mu to duguje.

A naša glavna junakinja, djevojčica s najljepšim očima iz moje dan-danas prašnjave ulice (jer tu ulicu nikada neće asfaltirati i urediti), svoj strah shvaća kao zeleno svijetlo za djelovanje. Ono što je plaši je upravo ono što sljedeće treba napraviti. I nezaustavljiva je kada netko otima njeno, stoga priča o diobi imovine između nje i Sille još nije dobila svoj epilog. Njena upornost je vrlina, a za njega će to biti iscrpljujuća besciljna borba. Najteža odluka koju u životu treba donijeti je odustati i dići ruke od velikog djela imetka koje je tako lako i bez imalo truda stekao. Ana je sada opterećena jednom jako lošom situacijom, ali ona zna kako dalje i nimalo ne sumnja u svoje vrijednosti, a ona je upravo najsnažnija kada je stjerana u kut. Sve joj možeš dirati, ali uzeti imovinu koju ona grčevito  svojata to je kao da ste otvorili vrata pakla. Sila nikako ne može shvatiti da Anu kada je ljuta treba poslušati. Ono što je Ana u svom životu naučila i to je nevjerojatno iskustvo koje je njemu strano i on to ne može dokučiti.  A Ana uvijek, ama baš uvijek ima na umu da ne može primiti nove darove, ako su joj ruke pune praznih i iskorištenih kutija. Sila je jedna takva iskorištena kutija koju će ona uskoro ostaviti na smetlištu.

Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ