KNJIGA DRUGA

DIO 33.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Uostalom lijepo je vidjeti da naš uvaženi gradonačelnik brine o gradu i ispunjava sva svoja obećanja. Radi čovjek bez predaha, punom parom, grad nam je veliko gradilište. Stalno se kopa i radi, na jednom te istom mjestu i po nekoliko puta (čak se i spomen ploča mora dva puta stavljati jer su prezimena hrabrih hrvatskih vitezova krivo upisana), ponešto i bez odgovarajućih dozvola. A i što će njemu dozvole za bilo što i od bilo koga. Čovjek je gradski boss i sve što vrijedi za obične smrtnike ne odnosi se na njega. Eto, obećao čovjek bazen, budaletine povjerovale, ali niti ovog ljeta ništa od bazena. Izuzev velikog kredita koji će građani otplaćivati i kad grad ode u bankrot! Vlast je slast, stoga ga i njegove podguzne muhe itekako oblijeću i skupljaju se oko njega kao oko...ma znate već....

Živi li humor i satira u našem gradu? Smijemo li se smijati na račun onih koji misle da su Bogovi i koji odlučuju o našim sudbinama? I nitko nam dekretom ne može zabraniti da im se smijemo, jer nas svakodnevno svojim odlukama šokiraju. I ne treba izmišljati priče, treba samo otvoriti oči i naćuliti uši i eto scenarija za roman kojemu je teško odoljeti. A svi koji se šale na račun uvaženih političara njihove su žrtve i to je poruka drugima da ne iskazuju svoje nezadovoljstvo na taj način. Na društvenu zbilju u Hrvatskoj treba šutjeti i trpjeti. A u svakom trenutku ste puni inspiracije, jer crnilo svakidašnjice najbolje se razbija humorom.

Da bi ste u Novoj Gradiški bili komičar ne treba vam uopće velika mašta, jer sve što se događa oko nas je tragikomika. A narod k'o narod, smije se kada se razotkriju nečije gluposti. I apsurdnosti. Eto primjera radi sjednica gradskog vijeća gdje uvaženi saborski zastupnik vijećnicima objašnjava kako ništa za EU projekte ne smeta što se njega sumnjiči za, u najboljem slučaju netransparentno trošenje novca, a u najgorem traži se pokretanje kaznenog postupka zbog razno-raznih nepravilnosti. Čovjek reče da je sve to normalno i da će grad i nadalje dobivati sredstva iz EU. I smijeh nas u trenutku oraspoloži. Snažan je to stimulans koji pozitivno utječe na naše tijelo i cjelokupno zdravlje. On podiže našu energiju i smijeh je jedini lijek bez bilo kakvih nuspojava. Kad se osmijeh pretvori u smijeh oslobađa se hormon sreće. I stoga trebamo biti zahvalni našoj politici koja nas nasmijava, jer treba imati na umu i da smijeh štiti od srčanog udara i smanjuje krvni tlak, poboljšava cirkulaciju. I zato je dobro da imamo ove naše pametne i samodostatne političare i uz njih ne može čovjek ostati ozbiljan. Oni se stvarno svojim radnim i drugim potezima trude da nam život učine ugodnijim, da sva razočaranja i gubitke ne primjećujemo. I zbog njih i njihovih aktivnosti koje su intenzivne ne možemo osjećati ljutnju i tjeskobu. Super je što su smijeh i humor zarazni. Oni povezuju ljude i osnažuju i grade odnose, poboljšavaju kvalitetu prijateljsko-partnerskih odnosa unutar političkog klana. I sve dok nam taj gradski omiljeno-poslovični političar i njegova svita pričaju laži, ide glatko i lako, naravno u njihovoj mašti. Najbolje od svega je što je besplatno vjerovati u njihove laži, jer oni su tako zabavni i nude nam idilu koja je jednostavna za svakodnevnu upotrebu. I zato ja svoje omiljene likove i ne uzimam previše ozbiljno. To je i vama jedan krajnje ozbiljan savjet. Dakle, moja vam je preporuka - ne uzimajte život previše ozbiljno-jer iz njega ionako nitko živ ne izlazi. Zato, nasmijte se životu, zabavite se, uživajte u svakom trenutku i dopustite sebi da katkad ispadnete smiješni. Jer za političare moje pisanje je smiješno, bezvezno i glupo. Ali ima i ona narodna tko se zadnji smije, najslađe se smije. I kao što je humor neizbježan dio naše svakodnevice, tako su i političari tu da pratimo njihov rad i ocjenjujemo ga na ovaj ili onaj način.

Zapravo ne postoji definicija svih njihovih misaonih sposobnosti, ali to je naš pogled na svijet i naš obrambeni mehanizam u nošenju s problemima i stresom. Svrha naših uvaženih političara je da pomažu samo sebi i kliki oko sebe i stvarno je dobro ponekad se nasmijati na sve što vidimo i čujemo, jer oni su toliko štetni da i sami misle da mijenjaju perspektivu ovog grada na bolje. Tako su veliki u svojoj nadmoći, nizak im je prag tolerancije, a dok se osvećuju svojim neistomišljenicima, samo izbjegavaju poslove kojima bi se trebali baviti i tako još više stvaraju negativan učinak na svoju okolinu. A preporučljivo bi bilo da rade.

No, oni su na najboljem putu da ostanu dokazano korumpirani političari bez smisla za humor i stvarno je već prostim i golim okom vidljivo koliko streme prema vlastitoj i osobnoj zaradi. Samo to im je važno i samo to im je bitno. Ali ako se dovoljno potrude možda nešto od njih i bude.  ne u ovom, a onda u sljedećem životu. Eto, uzmite za primjer našeg odvažnog slavnog, legendarnog poštara, njemu ne treba akten tašna, on odokativno zna koliko je tko težak i koliko je u kojoj torbi novca. I koliko i kako kome uzeti za određenu uslugu. On uvijek pravocrtno maršira i uvijek je protiv novčane diskriminacije. O njemu treba pisati kao o elitnom građaninu, jer njemu i ne trebaju nikakve velike škole i teško je oslikati njegovu nadahnutu pamet kojem se u najboljem slučaju služi samo s pola kapaciteta. Više mu i ne treba kako bi konstruktivno završio sve zacrtano za vlastitu obitelj. Čovjek je obiteljski čovjek i možete vi svoj bijes usmjeravati na njegovu adresu i biti ogorčeni, ali njemu pažnja nikada ne odluta. Zna on tko je njemu koristan, a sve ostalo kod njega svodi se pod kvalitetno očinstvo. I on uvijek trijumfira. Stvarno je njegova figura ključna u ovom gradu i onaj tko ga podcijeni prije ili kasnije može samo hodati sa hrpom masnica.

I zato moja topla preporuka - treba se šaliti na svoj i tuđi račun, na način da prihvaćate sebe i druge. A ukoliko imate poteškoća u tome ili vas muči nešto drugo, moje uši su vam uvijek dostupne za slušanje. Samo sam promijenila adresu, jer su me istjerali iz poslovnog prostora, ali sam i nadalje prisutna u gradu. Uopće ne sumnjam u sebe, svoju percepciju i svoj razum i nikakvi manipulativci i emocionalni nasilnici me ne mogu diskreditirati! Ili ti, nezadovoljstvo onih koji bi me najradije izbrisali s lica zemlje. Da ne postojim i da mi nema traga.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ