KNJIGA DRUGA

DIO 32.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Kada sve u životu ide po planu i svaka osoba se ponaša onako kako se od nje očekuje, lako je biti bezbrižan. Preveliko analiziranje određene situacije može dovesti do stresa, zato ja kad osjetim da nešto nije u redu zauzimam svoj gard. Ja znam da život nije savršen scenario i vrlo često smo blizu pucanja po šavovima, ali onda se sjetim da sve situacije nisu odraz mene, nego okoline i drugih ljudi čije postupke ne mogu promijeniti. Najbolji način da se isključim je da pišem i tada činjenice slažem kako meni odgovara, ali one ne gube na značaju. Dopuštam mogućnosti da svi nismo isti i da ne razmišljamo na isti način. I ta moja unutrašnja borba s izvrnutim vrijednostima tada dobiva svoj smisao. I nikada ne dopuštam onima koji se smatraju moćnima i velikima da odu u krajnost, a to je da gaze po meni.

I to nikada ne prihvaćam sa smiješkom, već svaki postupak dotičnih analiziram i tada moj odnos u cijelosti ovisi o njihovoj kritici koju su mi uputili ili nečemu još gorem. Kad procijenim situaciju postupam na svoj način. A on je vrlo rezolutan. Vjerujem svojim instinktima. I glava mi je stalno hladna. Ma šašava ja, kad je situacija zastrašujuća, tada strah ne smije biti ubojica zdravog razuma. I budući da svi unutar sebe imamo vlastite izvore energije, naš um nikada ne miruje. Kada jasno sagledamo sve kroz nekakvu duhovnu praksu dobivamo polet za dalje. Dakle, kada meni stvari krenu krivo sklona sam tu situaciju smatrati problemom, ali i izazovom i prilikom da taj problem riješim. 

Patnje, problemi ,brige, ma sve je to stanje našeg uma, a kontroliranjem i pročišćavanjem uma sve to zaustavljamo. Jer sve su to zablude koje je stvorio naš mozak. A zablude su samo naše mentalne navike i možemo ih prekinuti kao sve loše navike kojih se trebamo osloboditi. Ja mislim (a bolje da ne mislim jer kad mislim uvijek nešto zaserem) da je um poput muljevite vode. Međutim u praksi je dokazano da je mulj moguće razdvojiti od vode i kada riješimo svoje zablude ništa nas više neće ometati da stignemo do cilja. Cilj nepoštenih i korumpiranih je da kradu i otimaju od vlastitog naroda, a moj cilj je da ne ignoriram njihovo ponašanje. I točka.

Ana i naš uvaženi saborski zastupnik i njegov tajnik sjedili su u kafiću i razgovarali. Situacija je bila ozbiljna i zahtijevala je da se razmotri sa svih strana.
- "Ana što predlažeš, sutra će mi sabor skinuti imunitet i odvjetnik mi je rekao da nisam baš u sjajnoj situaciji." -rekao je gradonačelnik vrlo nervozno okrećući čašu u ruci.
- "Pa, nisi u sjajnoj situaciji, ali nije bezizlazna."-odgovorila mu je ona i pogledala ga u oči.
- "Kako to misliš? Gle pa i Žljeba sada s tobom mora podijeliti dio odgovornosti, on ti je predsjednik nadzornog odbora u reciklaži."
- "Ma vidi molim te." - zajecao je Žljeba- "Ja sam samo potpisivao ono što mi je gradonačelnik rekao, što ja imam s projektom, ja sam samo kćerku uhljebio u gradu i to je sve. Dogradonačelnik i svita su išli u Beograd i trošili novac, dnevnice su se isplaćivale zbog koncerta, spavalo se, jelo se, tamo išlo se s autima grada itd., ja sam bio protiv toga. Rekao sam ako nam dođe kakva kontrola da će biti sranja."
- "Pa što ste vi uopće dogovarali u toj gradskoj vijećnici? Rekli ste da će bazeni proraditi u srpnju, sada je to već rujan. Jel' imate vi uopće kakav osjećaj grižnje savjesti, prešli ste sve granice." -hladnokrvno je rekla Ana - "I sada se počinjete klati između sebe, zašto tada niste otvoreno rekli da se ne slažete s mnogim stvarima?"
- "Daj Ana, molim te, mi smo imali odnos koji se temeljio na međusobnom poštovanju, podrazumijevalo se da bez obzira što tko mislio, uvažavale su se želje gradonačelnika, pravdao se Žljeba.
- "Pa, zar ti stvarno misliš da ću ja trunuti u zatvoru 5 godina sam." -upitao ga je gradonačelnik već pomalo ljut. Svima koji ste uz mene ja sam ponešto odradio i dugujete mi da podijelimo odgovornost.
- "E moj Žljeba....- rekla je Ana -"Kada je trebalo nisi izrazio nezadovoljstvo s nepoštivanjem sredstava EU projekta, nisi se osjećao loše i gledao si svoj interes." -odvratila je Ana. "Uostalom nije ti bila loša mjesečna apanaža za nadzorni odbor..."
- "Pa i ti si imala financijske koristi, prisjeti se koliko smo ti dali za marketing."
- "Sve je to regularno, marketing je uvršten u EU projekt, mene nemojte za ništa okrivljavati. Čuj gradonačelniče, imam nekog posla, nastaviti ćemo ovaj razgovor, jer imam plan, ali to ćemo ti i ja u četiri oka." - rekla je shvativši da Žljeba više nije timski igrač....Došlo jer vrijeme da se postupi po onoj spašavaj se tko može! A Ana naravno ni zbog čega nije osjećala grižnju savjesti. Oni su bili samo mali dječačići i pijunčići u igri koja se zove negiranje vlastitih (ne)djela.

Neki ljudi su se koncentrirali isključivo na razvoj materijalne strane svog života i ne biraju sredstva da to postignu. To je krajnost koja šteti svima nama. Da je tako, ma što pričali i govorili, po svemu što rade vidim pljačku i uzalud oni šalju mirovne snage - mi smo u području sukoba. No, mir ne mogu postići niti puškama, jer su već izazvali nepoželjne posljedice. Nekada zastanem na trenutak i uhvatim sebe kako razmišljam o njihovom gnjevu i mržnji, agresiji s kojom su se okomili na mene. Međutim, opće poznato je da ja nisam tjeskobna osoba i u svakoj fazi svog života iznalazila sam rješenja. Priznajem imam turbulentnu maštu zbog koje neke hvata panika, ali svi oni koji prate moje misli ipak mogu zaključiti da sam pozitivna osoba s puno unutrašnjih rezervi za kritična stanja.

I ne bojim se onoga što se nije dogodilo ili onoga što mi se događa. Posjedujem svoj vlastiti izvor mira i radosti i svi koji misle da ću prestati pisati su u velikoj zabludi. I veliki filozof Aristotel se bavio onima koji su se služili obmanama i neistinama pokušavajući zavarati druge ljude. To su vrlo lukavi ljudi koji stječu prednost nad drugima zapravo služeći se lažima. Ali njihovi argumenti kojima opravdavaju svoje radnje mene ne mogu diskreditirati. To im je stvarno pogrešna strategija i ovaj koncept meni još jednom dokazuje da su ti moćnici koji me pokušavaju onemogućiti u mom radu zapravo u velikoj zabludi. A ta zabluda otkriva sukob između njihovog ja i onoga što bi trebalo i moralo biti. Za mene su to osvetoljubiva stvorenja, zapravo ljudi od slame i nastavit ću ukazivati na sve ono što rade netočno i nepošteno. I neću ignorirati njihove napade i grubo iskrivljavanje stvarnosti u kojoj živimo. Jel' jasno? To sam ja! I nastavljam dalje i kada mi ne ide po planu jer znam da ljudi od slame lako izgore. Doći će to vrijeme, a ja ću ostati ono što jesam; netko tko piše, pa uvijek će biti i onih koji će čitati to što napišem. A Bogami neki će i razmisliti o nečemu što sam napisala...Ajmo sada zaozbiljno...dok se kupate u gradskim bazenima (koje punite iz javnog hidranta na račun glupih građana), dok vaša djeca rade u brojnim novootvorenim tvrtkama u našem gradu. Stvarno mi ovaj grad sliči na psihijatrijsku ustanovu! Gradonačelnik je izgleda imao labavu koaliciju i došlo je do momenta zvanog "spašavaj se tko može"! I nemojte svi vi koji ste glasali tako kako ste glasali biti ozlojađeni..ha...ha....ha!

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ