KNJIGA DRUGA

DIO 31.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Svatko od nas trebao bi biti svjestan da drži kormilo svog života u svojim rukama i da smo isključivo sami odgovorni za rezultate vlastitog životnog puta. I svatko je odgovoran Za vlastite postupke. Uvijek je važno kada se treba upustiti u nešto, kada zastati, a kada i odustati. Ovo posljednje još nisam naučila. Ljudi su uspjeli zahvaljujući vlastitim procjenama. Mi nemamo uvijek istu energiju i istu inspiraciju, a okolnosti se stalno mijenjaju.

Da, gradonačelnik, taj moj izmišljeni lik se ne boji i zastati, pričekati i sve koruptivne radnje savladava s takvom lakoćom da mu se divim. Statistika nam je do sada pokazala da su svi koji su se bavili politikom i za koje smo glasali postali bogataši, a nama je ostao samo životni optimizam i da se smijemo svemu tome. A sve se u životu stostruko vraća. Naravno da to ne treba očekivati sada i odmah. Mi obični mali ljudi idemo sitnim koracima, a naši uvaženi političari velikima i biraju jasne puteve kada se nalaze na raskrižju, jer imaju novca i mogu si to dopustiti. Svi mi ostali imamo tek toliko da podmirimo mjesečne režije. Ali pri planiranju u životu ipak se ne trebamo podcjenjivati, treba biti širokih pogleda i pustiti osobe koje su uprljale ruke da i nadalje ciljaju visoko uvijek pronalazeći nove mogućnosti. Oni su učinkoviti jer smo im mi to dopustili. I žmirimo na njihove koruptivne radnje. Oni su naprosto nadahnuti da rade za sebe i da svakog dana podebljaju svoju imovinsku karticu. I kako se vremena mijenjaju, tako će i njihova karijera završiti. Znanje je ipak najtraženija roba. Jer znati nešto je dugoročno isplativo.

U vremenu kada nas okružuje poprilično beznađe važno je znati i imati jaku volju, ali i jasan cilj. Ako nemate cilj, onda ćete samo bauljati. Moji izmišljeni likovi imaju veliki imidž u društvu i presudno je ono što misle o vama. I spremni su na sve kako bi vam začepili usta. Jer oni žele da se o njima uvijek govori lijepo, baš onako kako oni doživljavaju sami sebe. Prema onima koji su uz njih, nisu škrti. I svatko dobije onoliko koliko zaslužuje. Bilo da je riječ o novcu, usluzi ili osmijehu.
Ja uglavnom dobivam packe, ali što mogu, kad ih ja vidim drugačije. Jer oni nisu prava vrijednost, već glumci koji kod mene nisu izgradili široki fond povjerenja. Ali moj unutarnji radar me ne vara. Ja kada procjenjujem nečije crte ličnosti na osnovi prvih nekoliko minuta zaključujem, a poslije dobivam odgovore koji mi potvrđuju da nisam napravila nikakvu atribucijsku pogrešku. I neki su mi zbog svega što rade antipatični, a ja sam njima mrska zbog svog pisanja.

Prisutnost ili odsutnost fizičke topline utječu na moj dojam, a dobar razrjeđivač prvog dojma su i djela. I vrijeme. Ono što netko radi. U očima tih ljudi je mrak jer izbjegavaju odgovore na vaša pitanja ili ih uopće ne smijete postaviti, pa je mučna tišina i sve je rečeno. Stoga ja ne zanemarujem svoju intuiciju u čitanju ljudskih karakteristika. Zapravo u ljudskim očima i njegovom pogledu piše sve. I očima vjerujem više nego ušima. U očima se skrivaju namjere, misli, osjećaji. Oči odaju laž, prijevaru, ukazuju na prevrtljive, nepouzdane osobe. Oči su ekran putem kojega vidimo što se taloži u nečijem umu. A neki političari su nam pokazali svoje zle oči i u njih ne možemo imati povjerenja, osim ako od njih nemamo koristi. Jer mnoge kojima sam ja gledala u oči imali su uznemiren pogled i znala sam da nešto skrivaju, a skrivali su zato što lažu i kradu. Prema tima i takvima stvarno osjećam odvratnost i gađenje. I točka.

U svakom poslu treba biti ozbiljan, pa tako i u političkom kriminalu. Treba tu planova, posvećenosti radu. A prepoznati podmitljivog političara nije jednostavno. "On je osjetljiv na miris smuđa i samo uz to daje signale." -kaže jedan penzić šaljivdžija iz gradskog parka, a drugi dodaje: "A što misliš ako EU krene istraživati lovu koju su dali za projekt CE-LOM i grandioznog Modularno tehnološkog parka, projekte koji su mrtvo slovo na papiru. Dragi moj, koliko tu tek ima nepravilnosti, još će grad morati EU vratiti novac, sve do zadnjeg novčića."
"E onda je stvarno ovo grad slučaj i više na lovu EU nikada nećemo moći računati." - zaključio je treći penzić iz Vijeća staraca, ali drug Radičko koji je zadužen za umirivanje građana brzo im je platio kavicu iz automata, a lokalnim alkosima koji svaki dan piju i pišaju po gradskom parku odmah je donio i litru votke. Ima naša gradska vlast za njih poseban fond iz kojih kupuje dan po dan mir, samo kako ne bi mislili, a kamoli naglas govorili o tim i takvim situacijama, jer nekome bi moglo pasti na pamet da se i to istraži, pomislio je naš tajnik zabrinut što gradonačelnikova poslovna partnerica iz Sl.Broda je također sljedeća kojoj će biti skinut imunitet i to zbog izdavanja fiktivnih računa za EU novac i tako je oprala 5 milijuna kuna. O, majko Božja ima ima baš među tim saborskim zastupnicima ljudi koji su debelo zasrali, a kotiraju kao velike političke face i uspješni poduzetnici o kojima bismo mi trebali i morali misliti lijepo.

Ovi moji uspješni političari su, naravno, izmišljeni likovi i uvijek su inteligentni lažljivci, a kada se krene u korupciju mora se dijeliti plijen. I odlično je pri tome glumiti nekoga tko se nesebično daje za grad i tko pomaže drugima. Važno je biti i dobro umrežen, pojavljivati se s moćnim ljudima. Nema tu prijateljstava već samo interes, on savršeno dobro povezuje takve ljude. One koji ih neugodno prozivaju treba zbrisati s lica zemlje. Ako je političar na važnoj funkciji sve što se istražuje završiti će u nekoj ladici, dok nekome ne bude odgovaralo da se istraga nastavi.
Imati određene informacije, nekada i nije dobro jer niti policija, a niti DORH ne znaju što će biti s tim informacijama do kojih su došli prisluškivanjem i onda je valjda najbolje da se kriminal . nastavi. I stvarno nije čudo što smo uz bok Bugarskoj.

Sada slušajući vapaje hrvatske vlasti ne mogu a da ne zaključim da je ova zemlja uz takve saborske zastupnike srljala u propast. Ali i uz gradske vijećnike Gargamela, veselu djevu i sl...I sve se svodi na gomilanje fraza i zgražanje kada se pokoja afera otkrije, a najizdržljiviji ipak ostaju u lijepoj našoj i svaki dan su svjedoci nepravde i društvenog nereda. I ne kupuju nove automobile, niti seoske ljetnikovce....
Kad razmišljam o svemu tome, skeptična sam i pitam se je li istraga EU sidro koje će konačno sve razriješiti i dovesti Hrvatsku na sigurno, kada već sami nismo u stanju obračunati se s korumpiranim političarima koje smo birali i izabrali jer drugi ne znaju raditi, a oni su nam pokazali kako se najbolje i bez kazne krade i uzima mito, sto po sto tisuća. I eto nam kapitalista koji odlučuju o tome hoće li zaposliti vašu djecu, hoće li netko biti istjeran iz gradskog prostora, jer sve to pripada njima, a ne nama. E, sad ćemo na primjeru našeg grada vidjeti kako prolaze oni koji su omastili brke i koliko je Olaf učinkovit, samo se bojim da ne otkriju previše pa da svih onih 3000 i nešto ljudi koji su glasovali za dotičnu veličinu uskoro ne ostanu bez i najosnovnijih sredstava za golu egzistenciju, a tada će morati dijeliti sudbinu većine nas "maloumnih" koji nemamo povjerenje u ove političke radiše i štediše pa preživljavamo od danas do sutra. Strah me i za Gargamela, jer baš mu lijepo paše funkcija pomoćnika gradskog šerifa!

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ