Biti učitelj jedno je od najizazovnijih i najljepših zanimanja. Biti dobar učitelj je vještina. Neki se rode za to zanimanje baš kao Janja Kulić koja ovaj posao u PŠ Cernička Šagovina radi pune 42 godine i koncem lipnja ide u zasluženu mirovinu.

Pred vratima učionice dobar učitelj zastane i ostavi privatni život, jer učenici imaju pravo na svoju učiteljicu s osmjehom na licu. Takva je Janja bila i u vrijeme Domovinskog rata kada je s brojnom djecom bila u Austriji gdje im je bila ne samo učitelj već i roditelj. I nije im servirala idealizirani svijet, već je u okrutnoj ratnoj realnosti nastojala da ta djeca dožive što manji šok. Danas ta djeca imaju svoju djecu i s povjerenjem ih vode u školu svojoj Janji, jer znaju da su u dobrim rukama i znaju koliko se od te učiteljice može naučiti o svemu, a ponajviše o stvarnom životu.

Janja se s tugom prisjeća kako je prije Domovinskog rata u Cerničkoj Šagovini bilo 20 djece, sada ih je u razredu vjerovali ili ne samo dvoje. Otišli su mladi ljudi u zemlje EU i s njima cijele obitelji. Opustjela naša sela. Janja Kulić nam je u razgovoru rekla da je uvijek poštovala djecu, jer oni su mali ljudi, nikada nije imala svoje ljubimce i prema svima se uvijek ponašala jednako. Pomagala je svima, nastojala je uvijek biti pravedna. S osmijehom na licu prisjetila se kako je kada je počela raditi u školi bila i šiba, ali ona nikada nikome nije djelila packe, već je u svakom trenutku  bila spremna održati zanimljiv nastavni sat, tako da svima bude sve jasno.

I cijeli život je učila, pratila suvremene tehnologije, smišljala trikove da učenici brže i lakše zapamte gradivo, aktivno je pratila način razmišljanja svakog učenika. Za učiteljicu Janju udžbenik je bio pomoćno, a ne glavno sredstvo poučavanja. Ona se i danas sa svojim  učenicima rado našali i smije. I kako nam reče na kraju ova draga i jednostavna žena: "Dobar učitelj voli svoj posao i voli rad s djecom."

I doista je ovo učiteljica prepuna ljubavi...zpp