KNJIGA 2.

DIO 6.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ana se nikada nije mirila s onim što ima. Uvijek je težila da ima još više i još bolje. Slijedila je svoje misli i činila ono što je mislila da je ispravno. I nikada nije brinula o nikome, nikada nije bila iskrena, najvažnije je bilo da slijedi svoje trenutne strasti. Ali znala je djelovati i to vrlo odlučno.

Ana je bila izvorna, svoja i cilj je uvijek u njenom slučaju opravdavao sredstvo. Istina, pa nije Ana baš neka super žena. I ona se znala ponekad uzrujati i izgubiti nadu da će se situacija popraviti. Ali nije nikada puno tugovala zbog drugih ljudi. Ona je uvijek nalazila načine da se riješi situacija njoj u korist. Sada ju je Vladica motivirao i inspirirao da svoje nezadovoljstvo polako ali sigurno kanalizira u drugom pravcu. I stoga je bila odlučna u nakani da joj bivši mlađahni suprug loše utječe na život. Ona se odavno navikla baš na takav stav prema životu i uvijek je bila usredotočena da to postigne. I sve što joj se nije sviđalo momentalno je mijenjala. A sa svakom teškoćom s kojom se suočila postajala je snažnija. I bez obzira na ovu fazu u kojoj je sada bila, rekla je sebi da je to privremeno i samo nastavila dalje. A rezultati njenih napora bili su joj motivacija da nastavi dalje i da ga uništi jer se drznuo raditi nešto što nije bilo u skladu s njenim željama.

Ana je znala da je budućnost nesigurna, ali s Vladicom je gradila odnos dan po dan i što je ona bila jača, on je bio slabiji. Život je pun mogućnosti i samo ih treba iskušati na ovaj ili onaj način, mislila je Ana i nastavila živjeti u skladu sa svojim standardima. U se ,na se i poda se, bila je i ostala sama svoj šef. I prestala je definitivno razmišljati da spasi vezu, odnosno brak, željela je sve to što prije zaboraviti kao ružnu epizodu i iz toga izaći sa što više materijalnih dobara. Bila je odlučna i vrlo praktična. I nikada, ama baš nikada nije požalila zbog svog zlonamjernog ponašanja, samo bi izmanipulirala neku novu osobu u svom životu i stvarnost predstavila na način koji je bio njena istina. I Ana se nikada nikome nije ispričala, pa niti svojoj rođenoj majci, jer isprika bi ukazivala na to da je radila pogreške, a ona je o sebi ipak mislila da je bezgrešna, dakle, nije bila kao svi mi obični smrtnici. Priznanje krivnje uništilo bi sliku koju je u svojoj  glavi mukotrpno radila i stvarala o sebi.

I uvijek je bila spremna na svađu. Ana je okrutna žena, ali Vladica ju nije takvom vidio bez obzira na svoju inteligenciju, a ako je s vremena na vrijeme i primijetio kako izražava svoje osjećaje, jednostavno je to zanemarivao, jer nije želio pobjeći od nje. A možda je trebao kao Petar shvatiti da ljudi poput Ane nisu spremni voljeti, jer jednog dana sve može otići predaleko i takva osoba poput Ane može samo naškoditi životu onih koji joj žele pomoći i koji ju iskreno vole.

Ana je imala ipak jednu veliku kvalitetu u sebi kojoj sam se ja oduvijek divila. Za mene je njena sposobnost manipulacije istinom baš kao i u slučaju našeg uvaženog saborskog zastupnika bila misterij koji nikada neću shvatiti. Ti ljudi su doista imali u sebi ono nešto što je meni bilo nedostižno i u razmišljanju, a kamo li u sprovođenju u djelo. Ali volim ih promatrati sa strane, jer ti ljudi me fasciniraju, jer oni uvijek odapnu strelicu u mjesto koje najviše boli. Savjest kod takvih ljudi ne postoji. Karakterizira ih visoka količina egocentričnosti i neprihvaćanja tuđeg mišljenja. Oni primjećuju slabosti kod drugih i koriste svoj šarm kako bi ih uvjerili u svoje laži. E to su toksični ljudi koji svoje riječi uvijek koriste kao oružje. Takve osobe treba lansirati iz svoje orbite i jednostavno ih maknuti iz života, pa makar i na grub način, jer i to je bolja strategija od nikakve. A da vam te i takve osobe ne bi škodile, prestanite smišljati opravdanja za njihove gluposti, njihova loša djela i počnite vjerovati sebi.

Nastavlja se…..

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ