Ovisno o trenutku, političke izjave služe za umirivanje javnosti, pompozna predizborna obećanja ili pokušaj podcjenjivanja političkih suparnika. S protokom vremena mnoge od tih tvrdnji ne samo da se neće obistiniti, nego će se svojim autorima vratiti poput političkog bumeranga i postati trajni spomenik političke neodgovornosti i lakomislenosti.

Zašto izjave iz kategorije „rekli su, odlučili su i ostali živi“ nastaju s takvom lakoćom i zašto tako rijetko snose političke posljedice?

Primjerice, sjetih se materijala koji se šalju našim gradskim vijećnicima. Umjesto 300 tisuća eura davanja proračunskog novca, u materijalima recimo piše da vijećnici odlučuju o 30 tisuća eura za CEKOM. Šlamperaj ili nešto slično?!

Čitaju li gradski vijećnici uopće materijale koje im šalju gradske stručne službe?

Ajmo dalje na učinak „kratkog pamćenja“ i medijske zatrpanosti. Naši politički akteri računaju na to da brza izmjena vijesti potiskuje ranije odluke i izjave. Ono što se dogodi danas potisne se novim krizama i problemima, čime se stvara dojam da politička odgovornost za izgovorenu riječ ne postoji.

Podcjenjivanje realnog sektora i ekonomije pokazuje duboki nerazmjer između političkih izjava i stvarnih tržišnih zakonitosti. Kada političar pokuša dekretom ili izjavom govoriti o ekonomiji, tržište ga u pravilu demantira u vrlo kratkom roku.

To se zove i gubitak kredibiliteta, ali o tome naši novogradiški birači očito ne razmišljaju.

Tako smo čuli, primjerice, da su neki od pretendenata za mjesto gradonačelnika nudili posao, obećavali udrugama i po 7.000 eura za rad ukoliko njihovi članovi budu glasovali baš za tog kandidata.

A svaka neispunjena izjava ne šteti samo pojedincu koji ju je izrekao, nego dodatno urušava povjerenje građana u politiku općenito. Kada građani shvate da su obećanja tek retoričke figure, odgovor postaje cinična reakcija ili potpuna opća pasivnost na izborima.

I baš to imamo u Novoj Gradiški.

Zato nam ljudi ne izlaze na izbore!

Lažna obećanja, iako nisu zakonski sankcionirana, predstavljaju vid izborne prevare građana i građanki, naročito ukoliko postanu ustaljena i kontinuirana praksa. Na taj se način gubi jedan od ključnih elemenata demokracije – politička odgovornost nositelja vlasti prema građanima i građankama.

Dakle, što se događa kada se dobre namjere i ideje civilnog društva suoče s praksom neodgovorne politike?

Umjesto željenog i očekivanog poboljšanja stanja i povećanja političke odgovornosti, kao jedini rezultat dobijemo podatke koji nam govore da je vlast koju imamo nesposobna i sklona obmanjivanju svojih građana.

No, od političara koji bahato ignoriraju građane i ne poštuju čak ni zakone, Ustav i sudske procese koji su u tijeku, a koji takoreći svakodnevno ispoljavaju fascinantnu neodgovornost u radu, jasan je njihov odnos prema građanima i nije za očekivati ništa pozitivno.

I nakon prvog kruga izbora za gradonačelnika Nove Gradiške najnoviji rezultati mog „Istinomjera“, očekivano, loši su.

Moj je stav da je odgovoran pristup davanju i ispunjavanju predizbornih obećanja jedan od temeljnih pokazatelja odgovornosti političkih aktera prema svojim glasačima i građanima uopće. Kao takav, predstavlja jedan od neophodnih uvjeta za postojanje i funkcioniranje istinske demokracije.

„Fer izbori“ za gradonačelnika ili gradonačelnicu u tom smislu trebaju značiti više od odsustva, recimo, izborne krađe. Lažna obećanja, iako nisu zakonski sankcionirana, ne bi smjela predstavljati tek puki vid izborne prevare građana i građanki, naročito ukoliko postanu ustaljena i kontinuirana praksa.

Na taj se način gubi jedan od ključnih elemenata demokracije politička odgovornost nositelja vlasti prema građanima i građankama.

To se, uostalom, navodi i u mojoj programskoj orijentaciji, takozvanom „Istinomjeru“.

U iščekivanju drugog kruga izbora za gradonačelnika ili gradonačelnicu Nove Gradiške ostaje moja konstatacija:

Dakle, neki nas ne bi trebali varati.

I mi to definitivno ne trebamo trpjeti.

Cinik u meni kaže: ako ne može drugačije, neka ide pošteno. ZPP