Nedavno smo na našem malom portalu pisali o činjenici koja govori o tome koliko donošenje nekih odluka može biti pogubno za život svakog stanovnika. Za razliku od nekih razumnih vlasti koje traže rješenja i donose mjere kako bi pomogle svojim građanima, po mom skromnom mišljenju, naša vlast spava i sanja svoj san.

San o jednom direktoru koji u svom priopćenju najprije moli, a potom traži objavu svog priopćenja, a sljedeći će put valjda naređivati, ne preispitujući pritom svoju odgovornost. Istodobno neće učiniti ništa kako bi smanjio svoju enormno visoku plaću koja bi svojom veličinom zapravo trebala odgovarati, između ostalog, i moralnim načelima.

Neki očigledno ne razumiju da vlast, koja između ostalog, postoji kako bi donosila ispravne odluke i reagirala na svakodnevna događanja, pa tako i na nepredvidive otkaze koji su ugrozili egzistenciju nekih obitelji. Umjesto toga, direktor, pišući nepotrebna priopćenja, potencira aferu s pozicije moćnika, a zapravo je, po mom mišljenju, gubitnik koji dopušta da se osiromašuju naši građani.

Jer ako se s jedne proračunske strane iz proračuna uzmu euri, oni će na drugoj strani i na drugoj stavci nedostajati. Po mom skromnom mišljenju, direktor se treba baviti vođenjem tvrtke, a ne pisanjem priopćenja za medije. Ili, ukoliko, ne daj Bože, tvrtka ima problema s likvidnošću, tada se ne daju izdašne donacije. Ali tko sam ja da se uopće usudim misliti, a kamoli to javno izgovoriti?!

Tako ja razmišljam u tekstovima koje objavljujem. Hvala Bogu da su to sve izmišljena događanja! Ma toga kod nas, naravno, nema!

Ajmo dalje s pričom...

Sveučilišni profesor u Hrvatskoj zarađuje 1.500 eura, a direktor iz moje priče ima tri-četiri puta veću plaću. Tko je za to kriv? Blago rečeno, dosadašnja upravljačka i nesposobna struktura koja nije imala viziju razvoja.

U svojim tekstovima oštro sam reagirala na nepravdu pa ću to činiti i ubuduće jer doista smatram da pravi poduzetnik ne reagira otpuštanjem djelatnika koje je, između ostalog, zapošljavao po političkoj dužnosti ako posljedicu stanja u tvrtki može riješiti drugačije, pa i snižavanjem visine svoje plaće. Na njezinu visinu do sada se nitko od naših aktualnih „vladajućih” nije niti osvrnuo, tim više jer je iz svega razvidno da neki koji traže milostinju nisu u stanju samostalno obavljati ili izvršavati svakodnevne zadatke.

Ovdje si sada treba postaviti pitanje – zašto nešto ne funkcionira kako treba ako imamo vlast i ljude u toj vlasti koji donose neke odluke, a konkretno rečeno, imamo i neke direktore koji primaju vrlo veliku plaću za svoj posao, pa nam onda opširnim dopisima i priopćenjima opravdavaju svoj položaj, a niti riječi o visini svoje plaće?

Ja još nisam čula da je bilo tko prokomentirao visinu direktorske plaće i postignute zasluge, a meni se čini da ta naša vlast, bez obzira sviđali se oni meni ili ja njima, ima pravo na to! Ako, dakle, imaju to pravo, zašto to pravo ne konzumiraju i ne ponašaju se kao odgovorna vlast?

Za ovo stanje, i to je u potpunosti neupitno, odgovornost imaju svi oni koji iz društvenog nereda izvlače vlastitu korist. Pa i ovaj direktor kojeg sam izmislila za potrebe ove priče.

Je li to, dakle, normalno stanje? Meni nije!

Ja uopće ne želim ulaziti u to donosi li vlast ispravne ili neispravne odluke. Samo želim naglasiti da bi se konačno prema svima trebali odnositi jednako, jer dok god to tako ne bude, mi nećemo imati funkcionalnu vlast. A u takvom gradu nezaštićenima ništa nije moguće, dok je zaštićenima sve moguće.

Takvo stanje ima implikacije na sve društvene segmente, pa tako i na poduzetništvo. Uspješni poduzetnici gradskih tvrtki nisu kod nas oni najbolji, već su to oni koji su podobni i privilegirani. A to za posljedicu ima usporeni razvoj ili izjedanje vlastite supstance.

Upravo ovaj primjer o kojemu govorim pokazuje tko ima koristi od pravnog i društvenog nereda, a znamo tko su oštećenici to je ogromna većina naših građana.

Svatko normalan si postavlja pitanje dokada tako i tko će imati „m....” uhvatiti se u koštac s ovim o čemu govorim?

Tko je ta moralno i etično prihvatljiva osoba?

I tako, eto, izmišljajući svoje priče i slučajeve o kojima pišem, pokazuje se uvezanost sustava u koordiniranom manipuliranju javnošću. Mediji proglase neku osobu stručnom, naravno bez ikakvog argumenta, a ta ista osoba izdašno je plaćena novcem poreznih obveznika. I taj onda piše neka svoja priopćenja u medijima i tako hvali sam sebe!

A po meni bi bilo iznimno pametno da sam podnese ostavku i sačuva minimum vlastitog dostojanstva!

I tu dolazimo do ključnog problema upravljanja u lokalnoj zajednici. Bilo u politici ili gospodarstvu, ali i u ostalim područjima, na upravljačka mjesta ne postavljaju se sposobni, moralni i oni koji imaju rezultate, nego se postavljaju podobni.

I onda se čudimo zašto nam, primjerice, tvrtke u državnom vlasništvu tako malo uplaćuju u proračun, iako imaju monopol na tržištu, zašto radnici imaju male plaće – odgovor je uvijek isti: nepotizam i korupcija.

Jednostavno, oni koji obnašaju ključne dužnosti nisu sposobni, već podobni, a nesposobni ne donose rezultate.

Hrvatski branitelji mukotrpno su branili i stvarali ovaj grad, a samo uređen grad može biti uspješan.

Eto vam još jedne moje priče. Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna i nenamjerna... ZPP