Bespogovorno se davati drugima. Pomagati i pritom ne tražiti ništa zauzvrat. Tako razmišljaju akterice moje sljedeće priče. One se zovu Marijana Soldatović i Slavica Štefanac.

Koliko treba cijeniti život i sitnice koje on pruža, uvjerila sam se prateći njihove radionice na kojima uče brojne volontere kako pomoći ljudima u najtežim trenucima. Onima koji se bore s nepredviđenim situacijama kada im je čak i život ugrožen . O strahu u datim momentima ne žele govoriti, već o lijepim trenucima u kojima čovjek uživa onda kada shvati da je nekome pomogao na pravi način. Ali kako pomoći stvarno treba naučiti i to znanje neprestano obnavljati.

Svaki pojedinac može biti spas nekome drugome, samo treba znati pružiti prvu pomoć. To znači da bez educiranih volontera neki ne bi niti preživjeli u određenim situacijama.
I tako ove dvije žene to rade već godinama uz pomoć svojih suradnika koji ih podržavaju u toj njihovoj nakani da nauče druge kako pomoći.

Pomaganje drugima i volontiranje svijet će učiniti boljim i ljepšim mjestom, no također će i sve nas učiniti boljim osobom. Znati pomoći potiče sreću, dobro zdravlje i opće blagostanje. Kad pomažemo drugima, osjećamo se bolje, a to poboljšava cjelokupni osjećaj svrhe i identiteta pojedinca.  
 
Marijana i Slavica nas kroz ove radionice uče da presložimo svoj život a ove dvije žene su mali, veliki heroji koji bude nadu....

ZPP