KNJIGA ČETVRTA

DIO 99.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Velike vođe ljudi ne slijede zato što moraju, već zato što žele. Čak se ljudima i ne čini da ih slijede, jednostavno su na istom putu zajedno s njima. To je zato što velike vođe imaju moć uvjeravanja i to ne manipulacijom, lažima i pritiskom, već uz pomoć logike i emocija. I predstavljaju svoje ideje uz pomoć argumenata na pravi način.

To su ljudi vizionari, a ne kao neki naši političari koji za svoje ciljeve uvjerljivo koriste ljude. Vođe su ambiciozni ljudi koji privlače druge, jer su fokusirani na nešto veliko i rasplamsavaju maštu drugih ljudi. Vođe su pozitivci. A ja sam u romanu pisala o negativnim osobinama nekih nesavršenih prispodoba i normalno da sam prema njima jako sumnjičava. Oni ne znaju za drugu perspektivu, već kako postaviti zamku i izvući za sebe lovu. Neki naši političari i likovi iz mog romana na primamljiv način koriste se taktikom zastrašivanja i grubosti i nemaju u sebi niti trunkice poštenja. I nisam se libila protiv tih i takvih zauzeti stav. Njihove činjenice s kojima nas uvjeravaju i drsko manipuliraju govore samo o tome koliko su zapravo bili nepoželjni i koliko su nam svima nanijeli štete. Poput elementarne nepogode čije razorne posljedice ćemo osjećati vraćajući silne dugove i kredite narednih dvadesetak godina. Ali opet su opčinili jadnike, jer eto imamo bazene i sada se možete rashlađivati u tim bazenima dok će ti isti svoju guzicu namakati u moru. I sve će to funkcionirati još jedno kratko vrijeme, ali nakon ljeta doći će jesen, pa zima i mnogi će postati neskloni slagati se s onima kojima su do jučer držali stranu. I neće više biti zajedničkog jezika, jer će izostati zajednički interes, poljuljati će se mnogi temelji i neki dogovori će pasti uvodu. Prestati će taj natjecateljski duh i uvjeravanje da netko tko je kriv nije kriv. I stajat ćemo svi licem u lice, bez neke učinkovite komunikacije. Puno je ispričanih negativnih priča, puno je snova palo u vodu, nismo odabrali prave ljude i nismo ništa stvorili i napravili na pravi način. Sve što je rađeno se polako izjalovilo.

Očigledno da sam u svom romanu bila dovoljno uvjerljiva jer ste neke likove tražili među našim sugrađankama i sugrađanima. Ne znam da li ste ih pronašli, ako niste znači da živimo u sjajnoj sredini, ali u jedno sam sigurna. Dok sam pisala imala sam čvrstu ideju i potkrijepila sam ju činjenicama i logikom i sve to sam znala obrazložiti. Tamo kud sam ja odavno krenula većina ljudi me prati i slijedi me, jer se osjećaju ogorčenima, izdanima i prevarenima. Ne osjećam se ja kao na vrhu svijeta, ali ovom pričom sam, ako ništa drugo, mnogima prikratila vrijeme i s osmijehom na licu idem dalje. Neka poglavlja sam ostavila skrivena, vrijeme će ih razotkriti svojom magijom. Za sebe ne mislim niti da sam pobjednica, a niti da sam gubitnica, a u trenucima slabosti uvijek se povlačim u tišinu i liječim svoje rane pišući. Izolirana od svijeta razotkrila sam bez imalo straha neka čudovišta koja imaju puno mračnih mrlja. I sada su ta čudovišta zahvaljujući lakovjernom narodu na pobjedničkom tronu, sa svojim najstrašnijim osobinama gaze bez milosti. Ali snaga nije čin pobjede, već predana borba u svakom mračnom trenutku.

I još samo nešto, nikada nemojte tražiti da razgovarate s mrtvacem, niti dobročinstvo od škrtaca, jer od slobodnog čovjeka ne može se napraviti roba. Platon je davno rekao da je slobodan čovjek slobodan i u zatvoru. Moj roman će završiti kako je i započeo, ali kada pročitate i posljednje poglavlje svi ćete ipak shvatiti da je kraj važan, jer mi smo ono što činimo.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ