KNJIGA ČETVRTA

DIO 83.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako je pozicija mnogih aktera mog romana više nego jasna, mada su uspijevali na ovaj ili onaj način uz pomoć centripetalne i centrifugalne sile bdjeti nad gradskom blagajnom, ali tako da u njoj ne d'o Bog ne ostane što god novca. Epicentralno smo uključeni uz brojne vrijednosne pomake koji se pribrojavaju našem saborskom zastupniku do točke kada povratka više nema.

U ovoj našoj sredini koju sam ja izmislila u svojoj glavi igrala se jedna jako nemoralna utakmica, a najviše poena prikupili su prljavi igrači i sada smo opet najbolje plasirani da imamo svog pritvorenika koji će nam o svom bolnom iskustvu mita i korupcije u zatvoru napisati i priručnik. I nadalje će dotični igrati na mentalitet kronične žrtve, a čuda su se dešavala. Zapošljavalo se kako se kome svidi i po babi i po stričevima. Ilustracije radi, znamo tko su oni koji u državnoj službi primaju plaću i honorare, a jedini im je posao da o našem saborskom zastupniku zbore lijepo. Važno da su zasjeli u stolice i da državna plaća sjeda na račun. Za učinkoviti nerad. Često me zbunjivala retorika tih i takvih, pa i njihovi napadi na moju malenkost, čak su mi sugerirali da prestanem s tom šaradom od romana i izmišljanja i površnog pisanja nekog nazovi romana. E sad, nakon jučerašnjeg dana nešto su utihnuli, ali još se nisu prihvatili metle i još uvijek ne čiste svoju avliju, jer se nadaju da će ostati još dugo dobro uhljebljeni. Čast izuzecima, naravno.

Ali situacija se zahuktala i lokomotiva ide u suprotnom smjeru od onoga u kojemu oni voze. Nije to romantični orijent ekspres, to je vlak bez voznog reda koji je dugo vozio kojekakve žicare u našoj sredini. I sada jedna nestvarna, ali uobičajena scena-proces se polako privodi kraju. I krug se zatvara. Jedinstveni slučaj u banana državi i gradu u kojemu se podiže optužnica protiv nekih ljudi, a oni su i nadalje na funkcijama. Stiže veličanstveni trijumf za nesposobnu oporbu, jer će moći govoriti sada bez ustezanja o mračnom spomeniku vladavine jednog čovjeka. Složit će se mnogi sa mnom, nižu se afere, a prvi čovjek te moje izmišljene sredine uporno kaže ovako ili nikako, neću mijenjati recept koji mi je donio izbornu pobjedu. Uzmi ili ostavi. Je li stvar u tom našem izmišljenom liku saborskog zastupnika ili u građanima koji su ga birali ili u onim njegovim suradnicima koji mu drže ljestve. Ili je stvar u institucijama koje nisu same znale stati na kraj svemu tome, više se i ne trudim znati.

Odgovori na to pitanje bit će ključni u zagrijavanju atmosfere u ovoj sredini. Je li zapravo problem u jednom čovjeku i kada ode s mjesta gradonačelnika hoće li po njegovom modelu netko drugi nastaviti? Prvi čovjek za sada mudro zbori kako on stoji na braniku poštivanja zakonskih propisa i zakona o javnoj nabavi i sve se radilo i radi transparentno. I on ne snosi nikakvu odgovornost. Stalno mu netko nešto podmeće, a on mirno spava. I nitko za ništa ne odgovara, jer su građani nasjeli na njegove laži i obmane, na trikove i spektakularne populističke projekte ne obazirući se na cijenu, troškove itd. U grandioznom gradu koji je bankrotirao. Konačno je kap prelila čašu, ali to je neka velika kap jer je i čaša ogromna i prepuna sranja.Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ