KNJIGA ČETVRTA

DIO 77.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

- „Da čujem Ana što te je danas dovelo do mene?” - upitao je gradonačelnik neugodno se vrpoljeći u svojoj stolici kao da sjedi na mravinjaku.

- „Dobar dan i tebi.” - mirno je odvratila Ana i udobno se zavalila u stolicu  i dodala je: „ Hvala na pitanju, dobro sam.”

- „Ajde prijeđi na stvar, nemam baš puno vremena.”

- „Niti ja nemam baš vremena na razbacivanje, ali ti znaš da ja nisam svađalica koja se neprikladno petlja u sve što se događa oko nje, ali ima situacija u gradu koje su mi iritantne pa sam došla malo popričati.”

- „Ajde, reci i meni je više dosta sukoba , vjerujem da ima načina da sve riješimo.”- pomirljivo i lukavo je izjavio gradonačelnik, a Ana se samo nasmiješila jer uživa u sukobu među njegovim partijanerima s liste.

- „Ja ne navijam niti za jednu opciju, doduše želim da ti opstaneš što duže, ali načula sam kako se tvoji jako ljute jer si podigao i ovaj posljednji kredit. Preveliko je to zaduženje, nisu sigurni da grad ide u pravom smjeru. Osim toga i ova tvoja kupleraj lista izaziva smijeh kod ljudi, direktor koji to nije, napiši neki demanti, mislim nemoj da te učim.”

- „Gledaj, te priče oko toga da se svađamo mi već idu na živce, mi samo razmjenjujemo mišljenja, ali ja ih sve držim u šaci i kada treba glasati svi oni dižu ruku za ono što predlažem, a oporba je kilava i nikakva, prejadna, nema ih dovoljno i ne mogu mi naškoditi. Što se tiče kupleraj liste, stvarno su se malo razuzdali, a nadzorni odbor u parku ću smijeniti, govna glupa, doveli su me u situaciju da sada vadim kestenje iz vatre.”

- „U gradu je sve veće siromaštvo, to kao da ti nije na pameti. Kažu da izmišljaš tvrtke i ugovore oko industrijske zone, gdje se kite s tuđim perjem i tuđim projektima, znaš i sam da je Serđo već dobio sudsku parnicu i milijun kuna mu grad mora dati odštete bez kamata.”

- „Dok to potvrdi Vrhovni sud niti mene neće biti na funkciji, a možda niti on to neće živ dočekati, nije mi sada to na pameti.” - dokono je odvratio.

- „Ja ne želim procjenjivati tko je u pravu, ali je činjenica da si mu dao otkaz, a koristiš sredstva iz projekta koji je on napisao.”

- „Ma baš me briga, on je inicirao prepirku između nas. Nije bio poslušan i gotovo.”

- „Priča se da je odbio potpisati nešto što si tražio od njega i da su tu krenule njegove nevolje. Nije mi baš jasna svrha korištenja tih sredstava, ali to je i nevažno jer priča se da si ga zapravo iskoristio kako bi se njegovi nasljednici koje si imenovao dokopali tih sredstava, a sada se ni po čemu ne vidi da grad napreduje. I još se priča da ta sredstva neki koriste za osobne potrebe.”

- „Ništa ja neću opovrgavati ili se pravdati. Ja imenujem direktore i čistačice. Jel jasno? Imam ja drugih briga, a ne polemizirati oko gradskih tračeva.”

- „Ja se nisam došla svađati s tobom, jer znam koliko ti je važan tvoj ego, puno važniji nego stanje u gradu tako kažu. Naravno da ja ne mislim tako.”

- „Moje samoljublje neka prepuste meni, a ti malo sve to utišaj, skreni priču na nešto drugo, znaš jebe me ovaj sud, ne ide mi u prilog tip koji me prokazao, a ne mogu ga ničime kupiti i utišati, neće da promijeni mišljenje i to mi je trenutno prioritetno.”

- „Možda tog zaštićenog svjedoka pojede mrak.” - rekla je Ana pa dodala: „Vidiš da se nesreće svakoga dana događaju. Ovo nisam rekla tek da nešto kažem, nekako mi je dojmljiva slika da danas-sutra kada taj tvoj sudski spor uđe u finiš čovjek jednostavno oboli od neke neizlječive bolesti, ili ga tuči auto na cesti, kao Sillu, samo s tom razlikom što neće prežvjeti.”

- „Ti mene uvijek zaprepašćuješ načinom na koji razmišljaš i funkcioniraš.”

- „Ajde nemoj biti u šoku, pa znam ja da i ti sam razmišljaš o svemu i eto pobojao si se za život onoga tko te ugrožava, baš si dobrica. U politici je kao i u smrti biti ili ne biti, sve je jedan veliki bijeg od opasnosti.”

- „Tebi stvarno treba jedna duboka psihološka analiza, pa i ti si se jedva izborila da dokažeš svoju nevinost i da ne završiš u zatvoru, pričalo se da si svašta nešto koristila za svoju obranu čak i PTSP, ludilo, odmor u Vrapču, itd. Dobrodošla mi je svaka tvoja spoznaja jer ću nešto i sam morati iskemijati. Nas dvoje smo jako slični. ”

- „S tom razlikom što ja ovaj grad nisam kao ti zadužila do granice zlodjela i građane si doveo do prvog mjesta siromaštva u Hrvatskoj, a sve kredite koje si podizao vraćati će i naši unuci. Tek toliko da se zna, oprosti što sam toliko iskrena. ”

- „Ovo sad već prelazi u žučnu raspravu, hajde reci  koliko da ti dam pa da možemo dalje nastaviti pristojno razgovarati.”

- „Ti reci koliko ti vrijedi to što ću skrenuti pozornost naših sugrađana, znaš da sam ja dojmljiva i nenadmašna, uostalom ne daješ iz svog džepa.”

- „Dobro neću se spuštati na razinu seoskih baba i polemizirati oko gluposti. Novci su od kredita već tu i na sreću ja odlučujem kako ih trošiti. A ova sitničarenja onih koji si dovikuju iz svojih dvorišta ionako nemaju nikakve važnosti, tko ih jebe. Ja sam ovdje autoritet i mogu što hoću i koliko hoću. Zato i tebi savjetujem da mi držiš stranu, jer znaš kako ja mogu biti opasan i znaš vrlo dobro kako završe oni koji se usude meni suprotstaviti.”

- „Onda ajmo raditi.” - odvratila je Ana i isključila diktafon koji joj je cijelo vrijeme bio uključen u džepu. „Nikada se ne zna kada se ovaj materijal može iskoristiti.” - pomislila je i omiljenom gradonačelniku uputila najčarobniji osmijeh. A rezultati koje grad postiže vidljiviji su iz dana u dan. Ali narod što je tražio to je i dobio.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ