KNJIGA ČETVRTA

DIO 73.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Mi stalno vidimo da se oko nas događaju promjene, ali moramo krenuti od pojmova istinitost i objektivnost, pa interpretirati to na pravi način. Ja istinu prezentiram ponekad govoreći napadački, ponekad osuđujući, rijetko hvalim.

Nemam što glorificirati kada ovo društvo uz ovakve političare stalno ide korak naprijed i dva nazad. A posljednje godine obilježene su nizom negativnih promjena čije posljedice konzumiramo u našoj lokalnoj sredini. Moglo bi se reći da je ključ determiniranja hrvatskog društva promjena limitiran, malo u nekim segmentima napredujemo, ali u većini stagniramo. A svi mi želimo brže promjene, pozitivne, da ovo društvo konačno postane prihvatljivo, učinkovito, zakonito, a ne deklarativno. Negativne promjene samo se gomilaju i stvaraju osjećaj nelagode i nesigurnosti kod svih nas malih ljudi. A naši lideri nosom paraju oblake misleći kako im je ćaća ostavio ovu zemlju da se u njoj bahate. Gdje je tu mali narod? Onaj kojemu bi svaka vlast trebala polagati račune. Ali dok god ovo naše hrvatsko društvo promjena egzistira po modelu - stranačka pripadnost i politička podobnost, rodbinske prijateljske veze i nepotizam, klijentelizam i dok god stručnost, poštenje i moralnost nisu u prvom planu; nema ovdje napretka. Politička elita dobro je uhljebila mnoge pa su oni zbog materijalne potpore spremni zatvoriti oči i podupirati tu istu političku elitu, a sve to je u sve većem raskoraku između stvarnog i poželjnog. I svi smo pod dojmom čudesnih karijera koje se stvaraju preko noći i pretvaramo se u šutljive i nijeme svjedoke.

Dok god tako radimo naprijed ne možemo i nećemo, i dok god se nastavlja rad po diktatu političkih moćnika mi ćemo egzistirati na način na koji egzistiramo. Dok god se ponašamo kao da su političari Bogovi čije okružnice trebamo izvršavati nema ovdje prosperiteta. Ponekad razmišljam o instant pravdi, zasluženoj kazni za sve one lopove političare koji su na nezakonit način došli do svog bogatstva. Znam da će izgledati surovo, ali dok god ih se ne kazni na najbrutalniji način, oni neće prestati otimati od naroda. Ja znam da je besmisleno govoriti o tome da narod treba uzeti pravdu u svoje ruke, ali za sve njih ne bi bilo dovoljno niti da ih gole bacimo u mravinjak pa onda da ih gledamo dok zapomažu i kukaju. Međutim, u Hrvatskoj je malo onih za čiju sudbinu znamo nakon što su uhvaćeni s rukama u pekmezu. Biti će da je je francuski filozof Blaise Pascal bio u pravu kada je izgovorio svoju čuvenu rečenicu koja najbolje opisuje političare koji služe svojoj svrsi. On je rekao da su ti ljudi slava i ološ svemira.

I tako ih mi volimo i preziremo i puštamo da na brutalan način svima pokazuju svoju moć i nanose nam štetu. Pružamo im ruku, a oni nam sve dublje zarivaju nož u leđa. I kroz povijest se malo toga promijenilo. Političari koje smo birali i izabrali da nas vode i zastupaju, pokazali su se kao ne ljudi stoga mene uopće ne čudi kada narod koji nema povjerenje u pravosuđe uzima pravdu u svoje ruke.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ