Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 11.05.2022 ROMANI
img

KNJIGA ČETVRTA

DIO 72.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Često čujemo da je prošlost nešto što moramo ostaviti iza sebe, jer ju ne možemo promijeniti. Jedno je slušati te savjete i biti svjestan toga, ali nešto sasvim drugo je to i napraviti u stvarnosti. A sve što se dogodilo nama u Hrvatskoj je svojevrsna lekcija nakon koje mogu doći bolji dani, a oni će stvarno i stići ako odlučimo da je dosta.

Prvi i ujedno najteži korak je donošenje odluka i naše svjesnosti da bez toga ne možemo krenuti dalje. To znači naše prihvaćanje svega i kretanje nekim drugačijim putem. Živjeti u sjećanju i prošlosti je čisti gubitak vremena, svi mi trebamo prihvatiti realno stanje, a to zahtjeva prije svega da budemo iskreni. Ako mi negiramo da su nas neki političari pokrali i samo žalujemo što ne živimo bolje, ako smo ljuti, a šutimo i ne prigovaramo nećemo ništa promijeniti. Eto, na primjer, naši sposobni i vrijedni stručnjaci iz parkića nisu u stanju zaraditi sebi za plaće već se moraju dizati krediti, a osim toga, nemaju niti direktora ako je vjerovati papirima u trgovačkom sudu, a onda naši gradski vijećnici bez imalo morala za tu tvrtku dižu ruke i podržavaju njihov rad i nerad. Baš me zanima, s obzirom da nemaju direktora, a u isto vrijeme dižu kredite za plaće kojima je grad jamac hoće li tko podnijeti kaznenu prijavu i protiv tog tzv. direkotra i protiv članova nadzornog odbora koji prima izdašne honorare, a ne zna da je direktoru istekao mandat krajem godine. Ovo je stvarno van svake pameti.

Krenuti dalje možemo samo malim koracima, a oni podrazumijevaju da dobro pazimo kome ćemo ukazati povjerenje i pustiti ga da nam kreira život u budućnosti. Ovako dalje ne ide, svi se pomalo raspadaju ubija nas inflacija, visoke cijene koje ne možemo pratiti, a mi nikako da osvijestimo koliko smo zajedno snažni i da konačno biramo one koji će se boriti za boljitak svih nas. A to je zapravo i najteži korak.

Politika i dio nepoštenih političara koji su nam sada pokazali svoje pravo lice nisu tu slučajno i nije se sve to dogodilo zbog skupa nesretnih okolnosti. Oni su naša greška i to kada iznevjere naše povjerenje odmah im treba dati do znanja. Jasno i glasno. Kažu da vrijeme liječi sve rane. Iz ovog odnosa nas i političara koje neprestano preispituje DORH i USKOK, iz ove neugodne situacije koliko god je teško, moramo sami izaći. I pri tome je iznimno važno da to iskoristimo pametnije i da nas to u daljnjem životu pretvori u jače, stabilnije i odlučnije osobe. Političari s ljepljivim prstima stvarno trebaju otići u robotarnicu prošlosti, a svi mi puno odgovornije na izborima trebamo birati ljude, a ne one za koje već otprije znamo tko su, što su i kakvi su. Uostalom, ako smo 1991 mogli izboriti slobodu onda to možemo i sada, osloboditi se onih koji su se politike prihvatili samo radi vlastite koristi i koji su se njome toliko okoristili da više niti ne znaju koliko i gdje imaju, ali zato mi znamo da je oteto prokleto. Sve dok opet ne uvedemo zakon o dokazivanju imovine i povratu onoga što je stečeno na nezakonit način mi ćemo u Hrvatskoj samo sanjati neku bolju i svjetliju budućnost. A to neće dočekati niti djeca naše djece, jer izgleda da se zakoni pišu i da ih poštuje samo sirotinja.

Političari koji su se obogatili kradući uvijek nađu neku rupu u zakonu i vješto izmigolje. Pa čak i kada završe u zatvoru. Ja se ne sjećam da je itko od njih morao vratiti ono što je ukrao. I tako to koda nas ide. Sve do jednom. Ja se samo nadam da neće biti prekasno za sve nas i da ćemo ipak smoći hrabrosti i usprotivi se onima koji su nas u ovom doba šokirali svojim ponašanjem. Imitirali su tehniku mafijaša i sada tvrde da su znali riskirati, a zalihe su im tolike da bi svi penzići mogli živjeti mnogo lagodnije nego sada, samo kada bi se tim milijunašima ukradene financije oduzele. Jesam li utopist?

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije