KNJIGA ČETVRTA

DIO 64.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Sigurno ste, dragi moji, doživjeli da su vam se jedna vrata zatvorila, a druga se otvorila i ponovno ste osjetili mir. Problem nastaje kada se ne usudimo zatvoriti vrata situacije u kojoj nismo zadovoljni i pokucati na neka nova, iza kojih nismo sigurni što nas čeka. No, sreća prati hrabre.

Znate ono, dok jedan dan ne završi, ne počinje drugi. Ja često analiziram situacije i kada zatvorim oči, točno znam zašto sam nezadovoljna, nemirna i zašto su me snašle određene nevolje. Tako je bilo i kada me uvaženi saborski zastupnik izbacio iz gradskog prostora uvjeren da se nakon toga neću oporaviti. Međutim, ja u svom životu nikada ne odustajem i uvijek tražim druge prilike. Ponekad je bolje i krivo odlučiti nego biti nečiji sluga, pa makar od nikoga ne dobili podršku za svoj rad. Ali činjenica je da sam ja u svom radu ostvarila puno toga i da se ne osjećam prazno i izmoždeno. Nikada nisam sebi dopustila da ispunjavam tuđa očekivanja, pa makar ne znala što i kako dalje. Ja ne živim po klišeu onih koji uvijek trebaju bolji automobil i veći bankovni račun i dozvolila sam sebi da živim po svome. Ponekad je taj prvi korak najteži, ali nema drugog puta, već da svoja razmišljanja transformiramo i da na ružno odgovorimo još ružnijim i zločestijim. I to je vrijedno svakog mog koraka, jer znam da sam donijela pravilnu odluku. Nisam zavidna onima koji imaju puno i nisam zarobljena sprovođenjem nečijih ideja koje u pozadini imaju obogaćivanje prljavim novcem mitom i korupcijom. Za mene je politika častan posao.

Temeljem te tvrdnje, samo poštena osoba je prikladna za bavljenje politikom. Onaj tko je pokvaren ne može promicati opće dobro. Pokvareni političari, a takvih ima oko nas, nemaju za cilj dobrobit građana, nego isključivo vlastite interese pa time stvaraju ozračje nepoštenja. Ključne riječi u svemu su pokvarenost, korupcija, javno djelovanje pomoću laži, solidarnost s političkim moćnicima u traženju dobra samo za sebe, bez gledanja dobra za sve. Ma, svjesna sam ja da tu nema nikakve ideologije u pozadini, jer političar bi trebao biti prijenosnik ideja dobra prema zajednici kao i poticatelj njegovog ostvarivanja. Kada razmišljam o nekim ljudima koji se bave politikom i koji su proveli tri mjeseca u istražnom zatvoru, pitam se nije li sama ta osoba da ima imalo poštenja u sebi trebala shvatiti da joj je ta činjenica zapreka za bavljenje politikom. Koja je uloga njegovih poltrona i onih koje je kupio i pretvorio u svoje poslušne izvršitelje. I sada je većina valjda svjesna da je jedina važeća norma koja upravlja životima političke kaste materijalno bogatstvo koje je postalo svrha njihovog života i kriterij njihovog razmišljanja i djelovanja.

To su osobe koje su popustile napasti i nesposobni su za promicanje općeg dobra. Oni koji u svojim rukama trenutno imaju vlast i koji lažima prezentiraju politička i gospodarska zbivanja, zanemarili su dostojanstvo malih običnih ljudi, a život i djelovanje po načelu pravednosti i dobronamjernosti daleko je od tih i takvih gradskih prispodoba koje danas jesu, a sutra nisu. I nema tu puno razboritosti i istine. Ali nema niti u naroda sposobnosti da prepoznaju istinu i onoga tko će im služiti, a ne vladati i istodobno im svakodnevno lagati. Zatvaraju oči pred životnim prilikama umirovljenika koji da bi preživjeli kopaju po kontejnerima. Nema tu napretka i čestitosti.

E sada, mogla bih ja ponešto reći i o biračkom tijelu i njihovim kriterijima kada biraju, a zanemaruju klijentelizam, pohlepu, nametanje vlastite volje i sve ono što je suprotno općem dobru. I zato smo sada u ropstvu, a protiv korupcije se ne može boriti šutnjom. I lažima. Jer sve to vodi u još veću pokvarenost.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ