KNJIGA ČETVRTA

DIO 54.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Anina tvrtka je najprofitabilnija tvrtka u našoj sredini i nije baš lako odati tajnu njenog uspjeha. Odavno je Ana odbacila virus osrednjosti iz svog novčanika, jer nije željela biti prosječna ni pod koju cijenu. No, nikada se nije žalila, bila je to najvažnija lekcija koju sam naučila od nje. To sam u svom životu prihvatila, a sve drugo za što Ana mari i kako je dolazila do toga u meni je izazivalo gađenje. Ana je najprije otela na prevaru tvrtku od ljudi koji su je zajedno stvarali i ipak je činjenica da laže bolje i od našeg saborskog zastupnika. Puni potencijal i puni uspjeh postiže tako što je koncentrirana na jednu stvar koju radi bolje od svih drugih. Odavno je otkrila svoj talent da nanjuši što se radi ispod žita i da dio uzme za sebe i to ju ispunjava osjećajem osobnog zadovoljstva.

Trenutno je u vezi s uspješnim odvjetnikom koji, osim što joj daje hrpu love, zadužen je i da Ana zbog svojih grijeha ne ode u zatvor. I osigurala se za budućnost. Svojevremeno se puno pričalo kako je okrala i mrtvo dijete, bila je suočena s neviđenim medijskim napadima, izložena brojnim sudskim postupcima, no sve je otišlo u zaborav i zastaru. Uglavnom, Ana i nadalje uzima pinku za sebe od svakoga tko je na vlasti i zanimljiva je ta njena inicijativa da ljudima prodaje muda pod bubrege i što je još važnije to radi na sasvim neobičan način. I tako pripremljena za život nastavlja dalje, a njen poslovni uspjeh ovisi o političarima koji imaju mrlje na karijeri i protiv kojih se vode kazneni postupci, a oni su ipak i nadalje na funkciji po onoj nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže. Čudna smo mi država, zar ne, u kojoj su političari najangažiraniji u gomilanju vlastitog kapitala, a Anin se posao i nadalje temelji na tome da takvi koji nemaju pojma o poslovima i zaduženjima što duže ostanu na funkciji. I tako oni imaju koristi od nusproizvoda, to su lideri koji sa stilom kradu i lažu. Sjaj i bijeda društva i popratnih aktera, različite galerije likova, koji se svim silama trude biti u blizini ovih kriminalaca. Mislim da ti kriminalci nikada ne umiru, oni vješto operiraju u državi s kojom su u ljubavi samo uz pomoć bezakonja. Posljedice njihovih užitaka smo mi patnici koji smo na rubu egzistencije.

Sad se baš pitam upoznavajući ove svoje likove iz izmišljenog romana tko je nemoralniji - "ugledni i časni" političari našeg doba ili žena koja misli da se novcem može kupiti sve i ne bira sredstva da to ostvari. Tko će na kraju ovog mog romana presuditi sam sebi. Ma nema veze, godine koje su pred nama već će pokazati što je pisac htio reći ovim romanom....Ovi moji testovi se ne čitaju na dušak, i nisu likovi baš slučajno izmišljeni, rezultat su surovog svijeta u kojemu živimo i kojemu se i krik nameće. To je svijet bez nade u kojemu se tek s vremena na vrijeme javi nostalgija za vremenom i stanjem duha svjesnog dužnosti za divovsku borbu protiv nepoštenja. Nekako smo zbunjeni i izmrcvareni, nikako da dođemo k sebi pa smo prestali analizirati ljude i njihove postupke, ali mislim da svi dobro vidimo uzroke vlastitog poraza. I tako mi u nedogled gotovo mazohistički vjerujemo onima koji nas okradaju i lažu i dozvoljavamo da nas blate. Ana je izabrala svoj put, a mi u ovoj katastrofalnoj situaciji u kojoj gotovo da više i ne možemo birati trebamo shvatiti što nas je dovelo do ovog stanja u kojemu se nalazimo.

Šutnjom smo pljunuli sami na sebe i doveli se u mrtvačnicu duha, a na političkoj pozornici i nadalje kreature i mizerije koje odlučuju o sudbini našeg suvremenog ropstva. I uvijek će biti onih slugana koje će ti i takvi plaćati sitnišem, onih koji će zbog tuđih interesa uvjeravati javnost kako nas političari ne pljačkaju, kako je Ana fenomenalna žena koja zna iščitati tržišne znakove, a mi ćemo i nadalje glumiti neuke budale. I tako smo mi odavno počinili salto mortale vjerujući u demokratski napredak. Prihvatili smo neke nakaze koje sada dominiraju, usprkos izravnim i tragičnim posljedicama kojima smo svakodnevno svjedoci u ovoj našoj društvenoj zbilji. Tako nas iz dana u dan cijede po nekom ustaljenom ritualu. Imali smo velike nade, ali nismo bili u stanju to ostvariti i sve smo doveli u pitanje. I duramo mi ovo sramno ponašanje jer nemamo hrabrosti razobličiti one koji nas vode, koji nam kvare sadašnjost i one koji nas uništavaju. A oni; ti pokvareni likovi trijumfiraju. Možemo li konačno izbjeći sve ovo što nam se događa; ovu tragediju i lakrdiju i igrokaz u kojemu je prvi čovjek grada netko tko je sjedio tri mjeseca u Remetincu, a prva dama je osoba koja je ukrala i od mrtvog djeteta.

Povijest je učiteljica života, kazao je Gramsci, šteta što nema učenika. Ti i takvi s nama ne dijele ništa, nisu bili za pohvalu niti u danima sjaja, a sada su u danima bijede još odvratniji. Njihova moralna bijeda postala je i našom, jer ih nismo u stanju raskrinkati. A možda neke nove generacije dignu revoluciju, onu koju će biti nemoguće poraziti, a to je generacija duha, čiji je prvi čin spoznaja i razotkrivanje pokvarenih kriminalaca preobučenih u čestite ljude.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ