KNJIGA ČETVRTA

DIO 53.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Budala ostaje budala, možete je pokušavati naučiti pameti, možete ju pokušati educirati, ali sve je uzalud. Budale su tvrdoglave kao mazge i misle da su jako pametne, da sve najbolje znaju, ali život naše političare neprestano demantira.

Čovjek s malo životne mudrosti zna da ne zna sve. Čovjek s malo mudrosti uči dok je živ, a budala stalno ide istim putem i svaki puta se spotakne o isti kamen. I budala neprestano i uporno nastavlja koristiti svoje političke metode i dovoljno im je da ih njihovi poltroni tapšaju po ramenu. Budalu loše putovanje ničemu nije naučilo. Budala ulaže trud i riskira samo ako vidi svoj interes i oni ne znaju misliti na druge ljude i njihove osjećaje. Oni misle samo na svoj vlastiti interes. I budale misle da mogu u nedogled manipulirati poštenim ljudima, a ljudi im pružaju priliku da se promijene, da učine nešto časno i da se maknu sa funkcije. 

Baš si nešto mislim kako je tvrtka koja je osnovana kao j.d.o sa 100 kuna osnivačkog kapitala našla načina da budalama iz proračuna uzme 50 tisuća kuna, samo kako bi neki i nadalje građanima prodavali "muda pod bubrege". Ma tko o čemu, kurva o poštenju i baš zato nam je u ovoj sredini trebao certifikat o nepotkupljivosti. O Bože, oprosti im, stvarno ne znaju što rade, ali nisu znali niti oni koji su te i takve birali da budu "sluge naroda." Uostalom 50 tisuća kuna je samo kap u moru svega onoga što se i kako, transparentno, troši u gradu.

U isto vrijeme samo podobni novinari mogu te i takve vijesti prezentirati, a svi ostali prema odlukama, pametnima moraju biti prikladno odjeveni ukoliko žele nazočiti sjednicama. Ali može to još puno gore nego što će grad bankrotirati i neki će nestati s političke scene. Što su to povlaštene informacije i kada ih se mora objaviti? Novinar je zakonito otkrio povlaštenu informaciju onda kad smatra da je to bilo potrebno za obavljanje njegove profesije. Stoga je od iznimne važnosti da narod shvati kako se i certifikat o poštenju može kupiti. E, u kontekstu toga, je li bila potrebna odluka o tome kako pratiti sjednice? Novinar koji želi istražiti istinitost glasine i sadržaj čudnih rabota, ako želi raditi pošteno svoj posao ima načina da sve sazna i objavi .
Kako protumačiti neke postupke izuzev kao ograničavanje slobode medija ili zabrane otkrivanja transparentnog trošenja novca? Da li ja u ovom svom izmišljenom štivu pretjerujem?! Ili i neki novinari imaju svoju cijenu i na tržištu su pa ih je lako potkupiti da pišu samo lijepo i dobro o političarima. Na ovo pitanje pametni ljudi ipak znaju odgovor i ne treba ih podcjenjivati.

Ma, mislim da je većini poštenih puknuo film i pao im je mrak zbog bezobrazluka budala.

E, pa dosta je manipulacija i laži, dosta je sranja. Ali neki političari koji za sebe misle kako su jako pametni i kako ih narod nije prozreo su i zlostavljači, a samo naizgled glume osjećajnost, a u isto vrijeme povrijede čovjeka dok si rekao keks. E, ti politički zlostavljači imaju agresivnu sposobnost, mentalno su bolesni, lako gube kontrolu i fenomenalno fokus problema usmjeravaju na nebitne stvari. I nikada, ama baš nikada ne preuzimaju odgovornost za ono što su učinili, nikada nisu nizašto krivi. To su majstori za izgovore. Te budale koje smo mi birali da vode ovu našu lokalnu sredinu ne mogu i ne žele prestati zlostavljati one koji misle drugačije od njih, koji im se usude suprotstaviti. Njihovi stavovi samo njima donose dobrobit oni su sebični.

A ključ je u nama u svima nama koji smo se dali zavesti lažima budala i sada im ne možemo smanjiti njihova prava i ovlasti, sve do jednom. Nadam se da ćemo svi mi ipak progledati dok ne bude kasno, ili je možda već sada prekasno.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ