Nastavak romana: Važan je kraj
KNJIGA ČETVRTA
DIO 52.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
Korupcija je Hrvatski problem broj jedan, ali borba protiv te korupcije nikako da zaživi, pa naš pošteni saborski zastupnik neprestano iz gradskog proračuna plaća dolazak stručnjaka iz Zagreba koji građane podučavaju kako se u ovom gradu borba protiv mita i korupcije neprestano događa.
Pritisak je to na direktore javnih tvrtki i ustanova, posebice je, recimo, problem u industrijskom parku gdje direktoru odbijaju plaćati stalne ručkove u Dukatiću. I tako se stalno održavaju nekakve antikorupcijske radionice, agresivne propagandne akcije koje provodi naš gradonačelnik koji građane želi uvjeriti kako je u našoj sredini koruptivno ponašanje neprihvatljivo i on osuđuje takva nedjela. Eto, sad se počelo odvijati i hapšenje i zatvaranje moćnih političkih aktera, a naš uvaženi saborski zastupnik za sada još uvijek uživa blagodati slobodnog građanina. Mito i korupcija i zapošljavanje rođaka i prijatelja zapravo su uništili ovo naše društvo i svjedoci smo grozne situacije, a otimanje javnog novca predstavljaju nam kao zakonito ponašanje. Laganini se i nadalje uzima naknada, jer se bira baš određeni dobavljač kod javne nabave i to za nikoga više nije veleizdaja. Tako su se neki obogatili, a siromašni građani ove zemlje natjerani su u očaj i bijedu.
Gradska politička elita proizvela je društveni kaos i u njemu se odlično snalaze, budući da za njih vrijede posebna pravila. Sve to više nema veze sa zdravorazumskom logikom, jer sve se to odvija pred očima javnosti, a u sudski postupak koji se vodi protiv našeg saborskog zastupnika i gradonačelnika prenio je svoju imovinu na bliske osobe vjerujući da će kazna koja ga čeka biti samo mrtvo slovo na papiru. Ana u svemu tome vidi rješenje da se bogati uzimajući od nepoštenih političara i dajući novac na kamatu jadnicima koji nemaju od čega živjeti. I tako korupcija u okolnostima političkog utjecaja u javnim i profesionalnim strukturama postaje i ostaje uobičajena i poželjna aktivnost i oni misle da su otporni na ono što ih u budućnosti čeka, a to je guljenje krumpira....I zato naš čestiti gradonačelnik provodi djelotvornu i kontinuiranu strategiju protiv korupcije, a da ga nitko još nije razvlastio, jer on za sada samo misli da je toliko moćan da i nadalje može politički kadrovirati u gradu.
Za to vrijeme on i njegovi poltroni potkradaju ovaj grad i idu na ručkove, a onda podriguju i prde na teret građana i sve je to velika vrijednost sustava i političke elite koju je u gradu ovaj moćnik stvorio. I za sada se čini da nema nikakvih promjena i da je korupcija zabetonirana, a sukob interesa našeg saborskog zastupnika brvno je u očima svih građana. I ovdje nitko nije neovisan od politike. Za to vrijeme iz grada se iseljavaju mladi i grad odumire, jer glavni junak moje priče sve kontrolira; od zapošljavanja čistačica u javnim službama i tvrtkama do imenovanja menadžera. Što da vam kažem, ovdje se ne može više živjeti niti od rada, a niti od znanja. Dok se naš gradonačelnik uhvatio u koštac s borbom protiv korupcije, ali samo na papiru i da maže i farba oči građanima, istinskih reformi u ovom gradu kojemu je on na čelu nema i neće ih biti. A ispitivanje stečenog dohotka i nelegalno stečene imovine trebao bi i morao biti najefikasniji u borbi protiv mita i korupcije i tek kada se ta sredstva oduzmu nepoštenima i vrate u proračun moći ćemo svi mirnije lagodnije i bolje živjeti.
E, da, teško je dovesti korupciju, mito i pogodovanje u normalne okvire, teško je uprti prstom u nezakonito postupanje, jer onda onaj koji o tome piše najebe, za razliku od političkih moćnika koji za sada misle da nitko ništa ne smije zucnuti i nikome ne odgovaraju za svoj rad. Ali moje budno oko prati sve što rade nasilnici koji misle da će vječno tako raditi.
Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ