KNJIGA ČETVRTA

DIO 49.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ne osjećam ja nostalgiju prema nekim prošlim vremenima. Ni prema Titovima, niti prema devedesetima, a ni ovima poslije 2000. I baš me briga jesam li politički korektna i jesam li nacionalno osviještena. Jednostavno, imala sam sreću u životu da nikada nisam o nikome ovisila i lako i brzo sam se uvjerila da je moć u medijima koji su uvjet slobodnog društva. Mnogi mi vjeruju, a vlast je shvatila da me ne može ničime kupiti.

Poštujem svačije mišljenje, ali nikada nisam i neću raditi za nečije privatne interese. Političari koji pljačkaju narod, koji besramno lažu, spremni su na svaku silu i ja dok god živim neću dopustiti da ti ešaloni političkih komesara i lidera pišu lažne biografije i da narod uvjeravaju kako nisu kupili diplome, kako nisu plagirali svoje doktorate. Dosta mi je dilera koji u kafićima dilaju drogu, dosta mi je političkih saveza i trgovina, pljačkaša ovog grada koji su iznjedrili neke nove bogataše. Cenzura se ne mjeri po broju političkih viceva i slobodi da se šališ na račun političara. I najbrutalniji diktatori su tolerirali šale na vlastiti račun, ali istina može biti opasna kao i ozbiljna kritika vlasti i poteza koje vuku. Reče mi jedan gospodin da sam na crnoj listi i da uopće nije bezazleno ovo što ja pišem. A ja samo progovaram o načinu na koji ja doživljavam stvari. To je moj osobni stav i učiniti ću sve da zaštitim svoja profesionalna i osobna uvjerenja.

A u gradu se nešto sprema. Na sav glas žalosni Gargamel hoda okolo i kaže kako se naš uvaženi gradonačelnik želi maknuti od svega, podnijeti ostavku. Izgleda da je briga potisnula veselje na djelu one koji krstare po gradu glumatajući, a izviruju iz velebnih vila sa skupim automobilima, o malim mirovinama, učiteljskim plaćama, o otpuštenim radnicima nitko neće reći niti jedne riječi. Siromaštvo i bijedu  pokriva turbo folk i obnažene gradske djelatnice koje se u transu natječu da budu uz saborskog zastupnika u nekom bezvrijednom ritmu. A sve stvari su jednostavne. Bitan je samo profit, politička volja i privatni interesi. I u našem gradu sve je moguće i sve je dozvoljeno dok to odgovara našem saborskom zastupniku i gradonačelniku. Dok se dijeli narodni novac sve kombinacije su ostvarive i opravdane. A ja i nadalje mislim da gradska politička elita laže i krade i slobodno mišljenje traži svoj prostor za ozbiljne teme kojima se bavi demokratsko društvo.

Mene nikada nisu uzdrmali teški dani pa ni kada su pucali po gradu, tjerali me s posla, iz poslovnog prostora, nisu me zadivili politički pogledi, ukradeni novci. Poštujem ljude i sa istim žarom pišem kao i prije i čuvam ovo malo časnih građana od autora novog doba. I dokazujem da ipak nisu svemoćni. Jer svemu dođe kraj, pa i svakoj vlasti.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ