KNJIGA ČETVRTA

DIO 48.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Prolaznost vremena brine nas kako starimo, jer nam se čini da, što smo stariji, sve se brže odvija. I vrijeme ne možemo zaustaviti, a rutina nas sprječava da svakog dana uživamo. Ne znam jeste li svjesni da kada vam je dosadno i nemate što raditi vrijeme prolazi vrlo sporo, a kada imate puno obaveza čini vam se da dan treba imati još nekoliko sati.

I tako život ipak leti pred našim očima i ta prolaznost vremena i ljudi koje susrećemo izazivaju na sve nas čudan učinak, a u našem pamćenju s godinama ostaju samo najznačajnije uspomene. I sve ovo s političkim životom nema nikakvog smisla iako politika obilježava naš život. Prolazilo vrijeme brže ili sporije važno je da nemamo osjećaj da smo ga bacili, jer ono je najveći dar koji možemo pokloniti drugima, a naši političari posve su nesvjesni da i mi imamo vlastite potrebe. I tako u ovom našem ustaljenom rasporedu uz inflaciju i besparicu, svijet nikako da nas pomiluje po obrazu i kaže biti će bolje. Dok trčiš sve brže, želiš vjerovati nekima da rade za tvoje dobro, ali ti naši političari igraju svoje uloge i svakog dana uzimaju komad od tebe. Stalno te guraju laktom, tako da mi uz te i takve svoje snove nikada nećemo ostvariti.

Živimo u svijetu u kojemu nismo cijepljeni od problema i teških situacija, sa okrutnim ljudima kojima smo dopustili da budu još okrutniji. Živimo u svijetu koji je političare lišio svijesti o poštenju i radu za narod. I postali smo ovisni o njihovim odlukama, a oni svoje komplekse liječe kroz korist koju im je politika donijela. A mi smo stabilni i pouzdani i te spodobe mogu računati na naš glas sve dok ne krenemo pucati po šavovima. Gladni smo i žedni, a promijene nisu na vidiku. Nikako da se rastope slojevi koje su naslagali oko nas kako bi oni još bolje i lakše u lažima i malverzacijama funkcionirali. Gdje je okidač za promjenu, gdje je preslagivanje prioriteta, sagledavanje stvarne slike koja nas okružuje i testiranje iste. U zatrpanoj svakodnevici ignoriramo smetnju zvanu nepošteni političari i ponekad, samo ponekad se upitamo zašto ulažemo energiju u stvari koje nam neće donijeti ništa boljega od ovoga što sada imamo. Mene više zanima kako se ja osjećam u nečijem društvu od toga kako se netko osjeća u mom.

Hrpa je postupaka koje smo dopustili da političari čine i odavno nam njihov rad ne ulijeva povjerenje, a niti zadovoljstvo. I tako se mi vrtimo u začaranom krugu koji smo si sami stvorili. Nemamo nikakve koristi od toga izuzev što dani prolaze, a političari samo trpaju sebi u džep i mi se pravimo kao da to ne vidimo.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ