KNJIGA ČETVRTA

DIO 47.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Slamka spasa predstavlja posljednju, mada ne i vjerojatnu mogućnost da se spasimo od zle kobi i propasti lokalne vlasti. A mi baš i nemamo više puno mogućnosti da biramo i spas tražimo u nečemu što je logično u ovoj situaciji u kojoj nas uvjeravaju da ovisimo o beskorisnim ljudima i da tražimo izlaz jer je vlast očigledno posve zakazala.

Inače, svi znamo da slamka pluta na vodi, ali ne može podnijeti nikakvu dodatnu težinu pa je način našeg spasa, sve mi se čini ravan čudu. Kažu da se utopljenik za slamku hvata, a to radi i naša lokalna politička klika i da ne čuje zlo možda bi jedini izlaz iz svega ovoga bilo izglasavanje nepovjerenja dotičnom gospodinu koji nas je svojim postupcima sve doveo do najgorih i najnezahvalnijih situacija i trebati će nam puno hrabrosti da iz svega izađemo. Svi znamo da je u pojedincu ključ za sve. A pojedinac je svatko od nas. Razumjeti život je teško u skupini ljudi u kojoj se neprestano sukobljavaju različiti interesi. I tako su se lažljivci i kradljivci nametnuli, pa bismo sada svi trebali prihvatiti, kao prirodno, njihove stavove. Međutim, svatko u sebi nosi svoju prirodu, a priroda je jedina istina koja osjeća da nešto nije kako valja. Nametnuli su nam besparicu i neimaštinu, dok oni uživaju u ljepotama i čarima obilja. Sjećamo se mi jako dobro i razdoblja u kojima nije bilo ovakvih problema.

Čovjek koji je tri mjeseca boravio u istražnom zatvoru, čovjek koji dva puta prodaje zemljište i ima potrebu da stalno radi mimo zakona čvrsto je zatvorio vrata i prozore oko sebe i udaljio se od stvarnosti. On živi promašeni život jer se nije realizirao kao pošteni pojedinac i neprestano je nezadovoljan, bez obzira koliko ostvario svojih zamisli koje su druge unesrećile. I sve što radi je pogrešno i stalno je u zabludi da se može izvući iz govana u koje je sam upao zahvaljujući svojoj megalomaniji. I nikako da upozna samog sebe, jer stalno ima te parazitske ideje i nagon da uzima i otima od sirotinje. Stalno se skriva iza fasade visokomoralnih ciljeva. A oni koji vrijedno rade iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec iz godine u godinu imaju sve manje. I pažnja nas smrtnika usmjerena je samo da preživimo pa makar se držali i za tu slamku spasa. A nekada smo bili grad pun dobrih ljudi i suosjećali smo s patnjom drugih ljudi. A sada se pitamo gdje je to nestalo. E pa nestalo je kada smo prestali voditi oštre rasprave, kada smo ušutjeli nijemi zbog nepravde i nepoštenja koje nas okružuje. Prava dijagnoza je da smo postali bolesno društvo, onog trenutka kada smo zažmirili na mnoge pojave i aktivnosti političara koji poput životinja imaju snažan poriv da nas grizu, da nam se krvi napiju. I tako smo stalno na iskrivljenim stazama koje nas uz njih nikuda ne vode, stalno krivo koračamo. Uskoro će nam, sve mi se čini zabraniti i da dišemo, jer oni su zlonamjerni, a mi njihovo neprihvatljivo ponašanje stalno opravdavamo. I zbunjeni smo padom starih vrijednosti, a njihovi nagoni i apetiti iz dana u dan sve veći. Ništa nas ne čini većim kukavicama i nesavjesnima kao želja da ne mijenjamo ništa. Pri tome očekujemo da se nešto promijeni na bolje.

Sve smo u sebi ogorčeniji, a oni sve lakomiji i sve nezahvalniji. Eh te političke prispodobe kojima ste darovali svoj glas pa vas sada jebu u mozak. A život ne bi trebao i ne bi smio biti trgovina. Poštenje se ne da ničime platiti, niti sretna starost. I tako mi trpimo i trpimo, gubimo, a zlo nas je opkolilo. A ja mislim da se isplati biti dobar čovjek, biti hrabar u teškoćama i patnjama i nastaviti svojim putem, za razliku od političara koji ma koliko novca i nekretnina imali žive promašene živote.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ