KNJIGA ČETVRTA

DIO 42.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ratovi su nemilosrdni, oni iscrpljuju narod koji je već izmožden neimaštinom. Dosta nam je razaranja u bilo kojem djelu svijeta, dosta privatizacija, pretvorbi, lažljivih političara, ali i aveti koje ubijaju ljude. Dosta nam je fantoma koji se bore kako bi vladali svijetom i sve mi se čini da će nestati u rasulu izmaglice ljetnog jutra. Dosta mi je ljudi koji ne znaju da je ljudski život svetinja, onih koji zveckaju oružjem i naših govnarskih političara koji trabunaju gluposti i ne znaju popraviti štetu koju su napravili. Ljudima je dosta svega.

Legenda kaže da su svi koji posežu za oružjem da bi osvojili tuđi teritorij, živi mrtvaci. Kada će početi neka nova vremena koja čekamo bez dronova koji padaju, bez civila koji bježe iz svojih domova. Velika sreća je misliti da će to sve jednog dana netragom nestati i da će u svijetu živjeti ljudi koji se vole. Nadam se da će sve ovo biti prošlost, kao i korona. Vjerujem u časne ljude. Ja sam uvijek svoja, ne skrivam svoju prošlost i mrzim krvoproliće, baš kao i laži. U Ukrajini će morati intervenirati cijela međunarodna zajednica, svi ljudi koji su zgroženi ruskom agresijom. Svima nam je glava na panju, a političke manipulacije su nam preko glave. Nama ne trebaju pobjedničke fanfare, samo želimo normalno živjeti. I kada sve rezoniram na svoj način nikada se neću ustručavati kritizirati. Ja sam ponosna na sebe, ponosna na sve što sam do sada napisala i nisam se borila za ovakvu državu, ovakav svijet, za neke koji su ovdje privilegirani. Jako sam razočarana svima i svime. Nikada nisam uživala u privilegijama i nikada neću ulizivački govoriti o nikome.

Ja ne hrvatujem, sasvim normalno mi je da sam Hrvat i ne očekujem ništa od toga što sam Hrvat. Borila sam se i radila i radim za Hrvatsku, nisam za bijelosvjetsko politikanstvo i talambasanje. No vizija bolje Hrvatske je još u nama. I boljeg svijeta. Još imamo vremena da stvorimo bolje, ljepše i poštenije nego sada.

Ali idemo se vratiti na našu sredinu u kojoj junak našeg doba dva puta prodaje parcelu u industrijskom parku, pa je jučer uslijedila kaznena prijava protiv mulaca (čitaj malaca) iz kužine neka četiri presposobna iznimno perspektivna direktorčića – Galicija, Kurjaka, Ivija i Đake i "NN-"faraona koji je vlasnik cijelog grada pa može arhitektonski prekrojiti skicu i sliku zemljišta, lažirati dokumente, a love nikada dosta...Pojma nemam zašto se naš faraon namjerio na poduzetnika koji je uredno kupio i platio zemljište kako bi svoju proizvodnju proširio gradeći novu halu. Baš lijepo, ovaj lider u proizvodnji može raditi i u Dubaiju, tamo gdje je naš saborski zastupnik išao po investitore, a vratio se s padobrancem praznih šaka. Bilo kako bilo, sve mi je ovo gnjusno i pitam se tko će i kada zaustaviti ovog snagatora koji misli da može što hoće. I do kada ću ja vidjeti i ono što drugi ne vide, pisati o onome o čemu se drugi ne usude niti misliti. A naš narod ima patničko lice, iznakaženo i zakinuto. Da se rasplačemo sami nad sobom, omamljeni velikim genijem koji vodi ovaj grad. Eh pregažene li pravde.

Sva sreća da su moji likovi izmišljeni i da nemaju nikakvog doticaja s poštenim političarima i direktorima u ovoj sredini. Kod nas je sve super, da čovjek ne povjeruje kako nam je dobro i lijepo!

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ