KNJIGA ČETVRTA

DIO 40.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Mnogi su u politiku zagazili volonterski i onda im se zgadilo ono što su vidjeli, ono što napada naš duh, a to su brojne društvene bolesti poput poltronstva, oportunizma, korupcije, samovolje, oni koji ne vide kako umirovljenici skupljaju plastične boce iz naših kontejnera. I sve manje je idealista koji vjeruju u politiku, onih koji vjeruju u ljudsko poštenje, očuvanje ljudskog dostojanstva, radišnost koja proizlazi iz prava na rad i plaću.

Naši zlotvorbeni političari u sprezi su s pretvorbenom mafijom koja je stalno u vrhu vlasti i ne odustaju od toga da tlače narod. Onda je tu i koloplet ljudi koji su, bez obzira na stranačku pripadnost, krenuli pogrešnim putem i dobili smo vlast koju smo zaslužili. Za koju smo glasali. I na vrhuncu smo klijentelizma, despotizma, hrvatskog jala u paklu kriza vrijednosti bez ikakve vizije da bi sutra moglo biti bolje. U politici sve sam parazit do parazita i njihovi sljedbenici. A prisegnuli su obavljati javne dužnosti, ali sada to čine bez ikakve odgovornosti. Stvarno osjećam gađenje prema tim i takvim ljudima, živimo u čudnom vremenu i kao da su nas prokleli pa stalno idemo unazad umjesto naprijed. Ja kao laik vidim da nema nikakve ekonomske strategije, ali sve je to zbog manjka razumijevanja stanja u kojemu se nalazimo. Apsurdnosti pridonosi i to što vidimo koliko su se  neki političari obogatili u proteklih trideset godina, a mi osiromašili. I ja ne vidim svijetlo na kraju tunela izuzev da se konačno svi opametimo i da shvatimo da samo zajedno možemo  srušiti gadljivu politiku.

Ima li itko od tih fuj političara scenarij nekakvih radikalnih reformi i zahvata koji će donijeti rezultat narodu? Nemam odgovor jer vidim samo defektne političare pa onda uvijek biramo manje goru opciju. Naravno, problemi se gomilaju i guraju pod tepih. A svaki boljitak može se samo postići promjenom u čovjeku. Nevolja ljudske prirode je što su naši političari pokvarljiva roba. I čim se dokopaju vlasti, odmah počinju srati. Tako loši postajemo spontano, a bolji samo uz napor.  Hrvati izgleda nisu skloni naporu; još 2013. zaključio je to Velimir Srića i od tada pa na ovamo baš se ponavlja sve što nam je rekao u svojoj memoarskoj publicistici.

Da zaključim, politika je zanimanje  koje privlači lijenčine željne slave, kontrole i bogatstva koje gomilaju kradući od svih nas. Tako misli većina ljudi, ali ne mijenja se ništa.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ