KNJIGA ČETVRTA

DIO 36.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Biti sretan u životu znači pronaći smisao. Sreća je uvelike uvjetovana sadašnjošću i trenutnim događajima, dok je put traženja smisla prožet prošlošću, sadašnjosti i budućnosti. Sreća se povezuje i s činjenicom da netko u životu više uzima, nego što daje, dok je u slučaju traženja smisla situacija obrnuta.

Briga, stres i tjeskoba povezuje se sa smislom, a manje s traženjem za srećom. Ljudi koji žrtvuju svoje osobno zadovoljstvo kako bi konstruktivno sudjelovali u razvoju društva daju značajan doprinos, ali koliko je naših političara upravo takvih. Njihova potraga za smislom svela se na to da isključivo gledaju vlastite interese. A sve što radimo i kuda se krećemo zahtjeva donošenje nekih odluka. Jesmo li mi kao građani ove zemlje dobro odlučili i da li nas naša odluka vodi prema napredovanju? Sumnjam, jer trideset godina tonemo, idemo pogrešno, a tvorci naših života sve su podredili sebi i svom blagostanju. Životni izbor je ozbiljan čin spajanja razuma i duše i onda uživanje na putu. Mi političare biramo kao da se radi o kupovini novih cipela i svaki puta se to pretvorilo u katastrofu u pothvat koji nam se odbio od glavu.

I stalno su prisutne te nekakve konfuzne informacije koje me potiču na razmišljanje po kojim kriterijima biramo političare, što je primarno, a što sekundarno. Život nas stalno stavlja u situacije da biramo, no činjenica je da se u tom izboru nismo baš pretrgli i zato nam se sada sve odbija od glavu. A mnoštvo političara se pokazalo djelotvornima samo kada su sebi trebali nešto priskrbiti. Oni svaki dan zarađuju, a mi svaki dan gubimo. Dakle, nismo uhvatili priliku, nismo razumjeli i iskoristili trenutak i zato se sve oko nas strmoglavo ruši. I tako mi iz krize u krizu, a želimo živjeti drugačije i bolje. Ja se ne bojim krize, jer svaka je bila prekretnica u mom životu, vjesnik budućih promjena. Ali stvar je u tome da kriza nije samo naše nezadovoljstvo, starim, pasivnim i pokvarenim političarima već želja da to promijenimo kao nacija na bolje. Ali nije dovoljno samo uvidjeti kako nas oni manipuliraju iz dana u dan, kriza bi trebala biti za sve nas razdoblje  velikih odluka i važnih kraka koje vode prema promjenama. To u teoriji zvuči jako lijepo no u praksi političari koje izaberemo vrlo brzo se promijene i brinu samo svoje brige, a za sve nas ne mijenjaju ništa na bolje. Meni u životu nikada nije bio važan novac, dovoljno mi je bilo samo da preživim od mjeseca do mjeseca, spremna sam živjeti na kruhu i vodi, ali mi je bitno da konačno svi počnemo živjeti bolje i lakše i spremna sam se svojim pisanjem za to boriti do kraja. Međutim vidim da nas u svemu ovome sada ometaju podli zakoni i još podliji političari, a mi nemamo mehanizma da ih maknemo iz svojih života.

Dakle nismo još naučili kako ispravno izabrati. Ali u životu ništa nije jednostavno i stalno smo na raskrižju, lutamo i tražimo. Nismo sposobni procijeniti tko nas laže, tko nas potkrada, tko je istinski odlučio raditi za sve nas. Možda bi bilo najbolje da prestanemo tražiti prave ljude glavom i da u životnim situacijama kao što su ove sada pustimo srce da odlučuje umjesto nas jer ono je povezano tajanstvenim vezama  koje nadilaze granice prostora i vremena. Srce je to koje najbolje prepoznaje ono što je naša životna svrha i uvijek bira ispravno. Dosta je analiza, sumnji i vjerovanja. Cijeli naš život se zapravo svodi na izbor između puta, glave i srca i zato nam ne treba nikakva putokaz. Put srca je dug i trnovit, pun svakojakih prepreka i iskušenja, no u nekoj etapi puta shvaćamo da nas glava navodi da se izgubimo, a mi u Hrvatskoj trebamo ozbiljan zaokret.

Čovjekovu veličinu određuje ono o čemu se usudi sanjati, a ako poslušamo zapovijed srca, moći ćemo vlastitim rukama srušiti budale koje nas vode u propast. I trebamo se prestati bojati, jer ništa ne nadilazi našu snagu u koliko smo zajedno.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ