KNJIGA ČETVRTA

DIO 25.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako je posvuda oko nas ove zime bilo kod nas snijega, samo ne kod nas jer mi smo u klimatskoj rupi. Osim investicija, Bogu hvala, nas zaobilaze i mećave. I mi skriveni i zadovoljni što smo uopće živi iako već dugo ne idemo ni u kom smjeru. Sredina u kojoj smo nema nikakvog plana, nema svetog cilja, a sveto pismo je za našu vlast kako prevesti narod žednog preko vode. Stvarno nas sve treba dobro protresti, da iz ove vreće ispadne sve što joj škodi.

U ovom gradu se ne realizira ništa, samo naša nadarena djeca odlaze tamo gdje vide prosperitet, a mi starci ostajemo sa sve manje snage. U stvari, mi sami radimo na tome da polako, ali sigurno nestanemo kao grad. Dopustili smo da nas vode oni koji gledaju vlastiti interes i to je samo jedna dimenzija tragedije, ona druga je da se klanjamo tim i takvim ljudima da nas razaraju iznutra. Zapravo, tako blagonaklono gledamo parazite koji nas uništavaju, a kada nam pojedu jednu nogu, valjda ćemo tim zvijerima dati i drugu nogu, drugu ruku. Ali oni će i nadalje željeti još više. Jer oni žele smrt gradu iz čijega se proračuna hrane na naš račun. I sve mi to znamo i sve je to vrijedno prezira, ali kada Ana dođe iz bolnice jača nego ikada u novom luksuznom automobilu, vrijedna prezira, pričamo po kuloarima i ne smatramo njene postupke sramotnima. Virus je i saborski zastupnik koji se prešetava po gradu i nitko od nas nema hrabrosti da mu se suprotstavi, jer mi ne poznajemo način na koji ta osoba razno-raznim špekulacijama dolazi do kapitala, ne smatramo to nemoralnim, samo smo u sebi sve potišteniji.
Silla u posljednje vrijeme da bi preživio, od kada ga je gradonačelnik otkantao, živi od šverca i socijale, ali ja koja se o tome usudim pisati, e za mene je najbolje da odem u pakao izganstva. Jer rečena i opisana struktura ovih ljudi je postala neprobojna i vi ne znate tko odlučuje jeste li uopće vrijedni da živite, jesu li vaše kvalifikacije dovoljne da zarađujete crkavicu, oni su institucija, a vaše ime i prezime se briše, jer nemate pedigre poslušnika. Ako ste sami sebe isključili iz tog sustava, želeći ostati čovjekom - svakodnevno dobivate od te iste klike negativne bodove. I najbolje je da odmah nagovorite djecu da uzmu drugo prezime, jer se mržnja te klike prenosi s vas na njih. Narode moj, to se zove zloćudna hobotnica, a ljigavci poput Žljebe će lako i jednostavno uhljebiti i svoju unučad u državnoj samoupravi, jer djecu su već zbrinuli, jer gradonačelnik svojim štićenicima sve daje.

I javnost u čudu odmahuje rukom i samo lamentiraju čija je  zapravo bivša robna kuća koja se obnavlja gradskim novcem. Čiji je vidikovac na vrhu staklenke. I sve si nešto mislim nakon što ste glasali tako kako ste glasali to smo i zaslužili. I sada se klatimo, a naš politički otac iz mjeseca u mjesec prosipa laži iz svoje filijale u kojoj dominiraju njegove pristaše. I onda se smišljaju razno-razne sotonske spletke, koje imaju za cilj uništiti još ono malo ljudi koji smiju reći svoje mišljenje. Valja im se osvetiti. Nekada imam osjećaj da gradom vladaju zombiji. A mi samo moramo šutjeti i šutke gledati, jer ako samo graknemo uvrijeđeni zombiji će nas razvući kao žvakaću gumu, napakirat će nam štošta. I zato niti slučajno ne smijemo djelovati na svoju ruku, ako nam što nije jasno odmah trebamo u staklenku po svoje mišljenje. Jer čujem da se tamo sada radi i novi sažetak Biblije, a kada ugleda svijetlo dana neki će imati dobre mirovine, a mi ostali ako budemo imali sreće nastaviti ćemo živjeti s kakvom-takvom crkavicom. To je nama naša borba dala.
Ambiciozni su oni, jer sve treba prevesti na sadašnji hrvatski jezik, jer svi mi koji nismo s tom klikom smo neobrazovani, neškolovani i ne kužimo ovaj sistem u kojemu živimo. Vjerojatno će jedna od početnih rečenica Postanka koja je glasila "I reče Bog neka bude svjetlost i bi svjetlost" sada u Hrvata glasiti: „I reče naš saborski zastupnik koji stoluje u staklenci - dajmo blesavima da se kupaju ako budu imali novca za ulaznice za gradske bazene.”

I tako eto do nedavno su bile definirane uloge i znalo se kako se trebaju ponašati političari, a kako obični puk, znale su se dužnosti i obaveze. Danas imamo puno slobode. Ali s tim slobodama došla je i odgovornost, a ona zna biti veliki uteg. Sve ovo o čemu ja pišem ima bezbroj pitanja i nema jednostavnih odgovora, ali zato poneka rečenica iz ovog mog izmišljenog romana ima korisne smjernice koje nam mogu otkriti ponešto i da konačno krenemo u drugom smjeru, da kreiramo život  koji će odgovarati uistinu onome što želimo. Ali ponekad je nužno nekima reći ne, da bismo sebi mogli reći da. Ponekad je nužno biti nepristojan prema političarima i politici koju vode. Inače upadamo u klopku življenja za druge, života koji su nam oni namijenili, života u kojemu plešemo kako oni sviraju.

Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ