KNJIGA ČETVRTA
DIO 20.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ja se uvijek sjetim psa Mede kojega je zbog lajanja sud proglasio krivim i jadni mješanac Medo morao je odraditi svoju kaznu i bio je u posebnom režimu. Ispada da je samo ćuko Medo u ovoj državi kriv. I zato su građani Hrvatske s pravom skeptični kada su u pitanju suđenja i presude našim političarima u slučajevima korupcije, zlouporabe položaja i razno-raznih malverzacija.

Zvučna imena i moćnici rijetko kada bivaju proglašeni krivima, presude se ukidaju, sve ide u zastaru i sve to traje li traje. O učinkovitosti i kvaliteti rada pravosuđa neću trošiti puno riječi, jer je pravosuđe očigledno pod utjecajem politike i pod utjecajem novca, tako da sirotinja na sudu nema šanse poput velikih pljačkaša. No, pravi problem je što politička moć i medijski utjecaj su u istoj šaci, pa je u slučajevima korupcije više toga skrivenog nego dostupno javnosti. Ana se služila sistemom efikasne ucijene i sredstvima prijetnje, ponekad prijateljstvom koje je dobro, ali kontrola i strah ipak daju veći i bolji rezultat. I tako se suđenja otežu godinama, odlaze u zastaru, optužnice se vraćaju na dorade i stvarno se stvara dojam da je namjera sudaca ne osuditi korumpirane političare i ne izreći adekvatne kazne. Građani su ogorčeni, šute i trpe, a ta njihova kombinacija pritajenog bijesa je opasna. Suci su spremni izreći kaznu jadnom Medi, ali svojim radom zapravo šalju poruku da štite velike bogate i utjecajne. Formula - neka institucije rade svoj posao pretvorila se u formulu da je korumpirani političar nevin dok ima novca za odvjetnike, medije, jamčevine. Sud je tržnica na kojoj se cjenka, tu je važna ponuda i potražnja, tržište uzajamnih ustupaka i beneficija i tako se ortačko pogodovanje nastavlja. I zbog toga oni najbolji odlaze iz ove države. Korupcijska afera našeg uvaženog saborskog zastupnika tek treba nakon tromjesečnog pritvora imati sudski epilog, ali nam je pokazala kako se živi u visokoj klasi.

Kod tog čovjeka nema srama i sve je uspio zastrašiti, pa se i nadalje prodaje kao čovjek predan poslu i javnom interesu. On je pokrovitelj onima koji su uz njega i svi oni lagodno i dobro žive, pa je moguće da će pokušati utjecati na neprimjeren način i na sudstvo. I tako se uz njegove laži i pikanterije funkcionira uz pritiske, pa svi oni koji su očekivali efikasno procesuiranje sada su zatečeni. I tako se parnica nastavlja pa se okrivljenik nada da će biti slobodan. I sve hoće prikazati kao jednu veliku grešku, ali tu se krvavo zeznuo, no valja ga pustiti da još malo kmeči i nada se da će EU odustati od procesa. Tu gdje je EU, samo tu možemo očekivati neke pomake i prije ili kasnije biti će osuđen. To će biti taj neki pravosudni poučak, ali ne naš hrvatski već iz EU. Jasna poruka je da su nam prljavi političari na čelu s našim saborskim zastupnikom poslali poruku da za političku elitu važe druga pravila koja ne važe za psa Medu. I njima je to sasvim svejedno jer i ovako i onako oni u najvećem broju slučajeva nisu htjeli državu po mjeri svih, nego po mjeri sebe. I tu je točka. Nema više. Psi laju, a karavane prolaze...Tu i tamo netko najebe za primjer drugima, ali sve u svemu cijeli sustav je nakaradan i baš smo jadni ako nama treba EU praviti reda, jer smo toliko nereda napravili sami da više to i ne možemo i ne znamo riješiti.

I tako se meni čini da mi stalno nešto čekamo i život nam prolazi u nekom čekanju. Čekamo da prođe ova vlast, pa onda dođe neka druga ista ili još gora, čekamo da malo zatopli, čekamo bolje dane, čekamo i čekamo. I mislim da smo puno previše puta rekli čekaj. I dok mi čekamo ova šačica prepredenih političara još više se bogati i tako život lagano curi i iscuri. A u tom čekanju nestat će i nas. I tako mi eto u Hrvatskoj plešemo u nekom začaranom krugu i čekamo novo čekanje i neke ljepše dane da bismo se radovali životu. A za neke stvari niti jedno vrijeme nije bolje i niti jedno nije dovoljno dobro. Nekako ne vjerujem da je život zamišljen kao čekanje, pa nije život magnetna rezonanca. I dobro da nije jer ga u tom slučaju većina ljudi ne bi dočekala.

Dakle, život nije čekanje, život treba zagristi kao ukusni kolač, a kad prođe ova grozna zima i kada zatopli, možda će i pas Medo biti manje kriv za lajanje i možda će mu se netko smilovati, a suci će jedva dočekati da donose ispravne i odluke koje neće nadzirati politički moćnici pa nitko više neće strepiti za svoj posao i ti isti moćnici se nikome nikada više neće moći osvećivati. Utopija je to, utopija, a mi smo još daleko od konzumiranja prave demokracije, a i političari u Hrvatskoj imaju još puno toga za svrnuti u svoj džep pa idemo dalje isto, ako ne i još gore.

Nešto mi pada na pamet; sada i Zeus, a kada Zeus sa svog brda pogleda svoje podanike, svaka neistina mora postati istina i mi smrtnici ne smijemo više ništa propitivati a kamoli misliti svojom glavom. Ni ćuko Medo ne smije zucnuti. Ovaj posljednji slučaj sa Sillom protiv kojega je jučer podignut optužni prijedlog zbog iznude i oduzet mu je mobitel s kojega je slao prijeteće i ucjenjivačke poruke našem Bogu s Olimpa baš mi izgleda zabavno. Nije se za šaliti sa Zeusom, ali kako se priča, iza svega stoji figura žene koja nikada do sada nije propustila priliku da se osveti. I gotovo uvijek postigne ono što želi. Jedna od najupečatljiviji stvari o ovom mitu o Zeusu i Silli je, kako se priča, da je Ana sve dobro osmislila i tako se Silli polako ali sigurno njegova nevjera odbija od glavu. Što se našeg velikog Zeusa tiče, na planini Olimp i božanstva su jela jedno drugo, sjetimo se da je Silla bio komandos koji je odrađivao prljave poslove za svog pajdu saborskog zastupnika pa je zato i glumatao facu po gradu. Mješanac Medo je u odnosu na te i takve o kojima ja pišem stvarno nevino stvorenje kojeg osudiše suci ( od zla oca i još gore matere) koji se boje bogova s Olimpa.

Dok predmet dođe do sudske rasprave sve mi se čini nestat će mnogi dokazi, pa možda i mobitel kojeg su izuzeli plavci jučer, s nizom sms-ova. Jedino što se pitam da li su i u slučaju mita i korupcije našeg uvaženog saborskog zastupnika izuzeti svi oni koji ga terete, a možda ih i mrak proguta (jebi ti to, teška su vremena, pa neke može biti i đavo odnese) pa će naš Zeus i nadalje sjediti na vrhu Olimpa i otuda pljuckati po narodu...Ili će i njegova guza na šekret?!

Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ