KNJIGA ČETVRTA

DIO 17.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I sada ja gledam te sinove i kćeri razmetne političke scene koji proživljavaju svoju kalvariju. A cijeli svijet je bio njihov, živjeli su na visokoj nozi, u oblacima, opijeni svojom moći i novcem. Namakli su sebi oni  silne novce i kuće, a sada se tu i tamo kao konjokradice pojavljuju u javnosti.

Nakon privođenja i pritvaranja u istražni zatvor, suđenje još uvijek našem saborskom zastupniku traje, a s tim našim pravosuđem se nikada ne zna. U predahu između brojnih ročišta čeka se da predmet ode u zastaru, a njegovi obožavatelji i sljedbenici koje je osobno zadužio novcem i povlasticama lagano se miču jedan po jedan. Našem uglađenom zastupniku je rasvijetliti vrijeme i politička pitanja, a ja sam ta koja krivotvorim povijest i nisam u pravu što pišem o važnim pitanjima koja niti ne razumijem. A po njegovim riječima, protiv njega se vodi politički montirani proces.

Dragi moji čitatelji, stvari ipak stoje malkice drugačije, jer na njega sada pritisak vrše ovi iz EU jer njihova sredstva su trošena pod velikim upitnikom i u znaku katastrofe. Za dotičnog gospodina nemam niti jedne lijepe riječi izuzev da je muljator koji je uvijek u svom radu polazio od osobne pozicije, nastojeći sebe proslaviti i opravdati. Stvarno dirljivo. I da se kojim slučajem nije dogodio taj maleni incident s traženjem mita i koji je razotkriven, taj naš dragi i dobri političar bi i nadalje služio svojoj domovini. Taj čovjek je pun emocija, baš kao i Silla kojeg je otpirio jer mu je prestao biti koristan. I svaki domjenak koji priredi, meni liči na karmine na kojoj okupljeni potegnu koju čašu uz dobar zalogaj i licemjerno raspredaju o velikim djelima koje su napravili za ovaj grad.

Sve je to meni problematično i ne zagovara pravdu, poštivanje i razumijevanje naroda. E dragi moji političari, u očima mudrog naroda pali ste na ispitu savjesti i odgovornosti i ne smatram vas dovoljno vrijednima da zastupate moje interese. I zaslužujete prezir kao i onih 3000 glasača koji su svoj glas dali čovjeku koji je sjedio u istražnom zatvoru. Pitam se kako je onim braniteljima koji su prolijevali svoju krv za ovu zemlju, kako je majkama i očevima kojima se iz Domovinskog rata djeca nisu vratila. A vjerujuća pastva glasa za gospođe i gospodu koji se ponašaju poput divljih plemena Amazonije koji su u transu i haraju ovom jadnom napaćenom zemljom. Neodoljivo mi svi sličite na rulju koja ne zna gdje joj je glava, a gdje joj je rep i svima vama pamet je posve strana. Dostojna ste čeda nedostojnih političara i sve ovo izgleda tragikomično. Dodvoravanje i trčanje da pokažete odanost čovjeku koji je za sebe iskoristio sve što se moglo iskoristiti.

Nije nemoguće da su u politiku zalutali i oni koji su dobri i pošteni pa se sada stide gledajući svog neovisno - nezavisnog bivšeg SDP-ovca (tek toliko da se zna da ne kradu samo ovi iz HDZ-a i mi imamo u našem gradu konja za trku) koji se izdaje za velikog narodnog dobrotvora. A kako je izgradio svoju munjevitu karijeru tako će je i završiti uz poemu Gundulića i Suze sina razmetnog. I meni je to logičan put. Ali ne treba cjepidlačiti, već strpljivo čekati. Nisu baš svi naši političari za primjer.

Ukratko, sada naš uplakani sin traži oprost na sudu uz obećanje da će biti dobar. Hoće li mu to otac oprostiti i naložiti svojim slugama ostaje da vidimo. A osim sina razmetnog, pored oca će za bogatom trpezom biti i oni koji se nisu odmetnuli od naroda. E tu sada nedostaje FAUST koji je s đavolom potpisao ugovor i sve će onda u ovoj lijepoj našoj biti uvjerljivo. A nije li svrha kazališta iz našeg grada da narod povjeruje u ono što  ne vidi i ne čuje, ali mu se servira kao istina. Meni je ovo naše društvo stvarno neshvatljivo, poštujemo one  koji su se ogriješili o standarde, a vrijednosti se formiraju na temelju laži. Trudim se ja to shvatiti i pokušavam nešto pametno iz svega zaključiti. Ali rituali nekih naših političara me uvijek uvjere da o njima ne mogu lijepo pisati. A život čovjeka čuje i Bog šalje poziv svakome od nas. Da nije tako, bogati političari bi uvijek živjeli, ne bi umirali. Preživjeli smo mi i gore stvari pa ćemo i ovo čekanje.

A za ne daj Bože samo nam treba dobro zdravlje i malo solidarnosti, za ostalo će se pobrinuti Bog.

 Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ