Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 16.11.2021 ROMANI
img

KNJIGA TREĆA

DIO 56.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ljudska sudbina gradskih političara me ne zanima, ravnodušna sam, ali nije mi svejedno  kada čovjek dugo vuče mentalnu bolest, pa krajnje nepouzdano radi na čelu grada. Inače, svaka bolest pokazuje koliko je prividna moć da zapošljava svoje rođake i prijatelje besmisleno, jer nekome prije ili kasnije udjeli lekciju o ljudskoj trošnosti i slabostima, ma koliko se čini da se uzdigao iznad svega. A kada se hiperaktivnost realizira kroz agresiju prema neistomišljenicima, to neizbježno dovodi u pitanje i vlastiti organizam.
Ja sam bila meta, a sada me optužuju i gledaju poprijeko jer propitkujem, tražim, inzistiram na istini, pa onda to kod nekih dovodi do pucanja, aritmije itd. Što mogu kad ne spadam u odane osobe koje podržavaju staljinizam pa se na skupove zovu podobni novinari koji rade na masovnom usrećivanju ljudi i što mogu kada nisam opčinjena kultom ličnosti. Bolest je osobna stvar bolesnika dok ne postane masovna briga i razbibriga naroda, a pred najavama zla, narušeno zdravlje postalo je detonator za najgori mogući rasplet ove naše hobotnice, eksploziju mržnje i veliku tragediju.
No, ja sam davno sebi obećala da ću govoriti istinu i da nikada neću osjećati strah pred onima koji mi prijete, želeći mi iz tog centra moći oduzeti slobodu vlastitih misli. I suviše ja poštujem samu sebe da bi me strah od egzistencije natjerao da prestanem govoriti. Ja sam bila i ostat ću ličnost koja stvara i boriti ću se protiv sistema koji razara put istine. I mene nikada nisu očarale zavodljive iluzije i svjesna sam da treba težiti dobrim idejama, stvarati ih i ostvarivati. Kadrovi koje je uhljebio naš uvaženi saborski zastupnik dovode me u sumnju, jer se prema meni obraćaju po liniji komandiranja. E, to je narode moj bolesna kombinacija strašljivaca s vrha i guzica u nesigurnim foteljama, kaos u ovoj našoj sredini. To je jedan opasni eksperiment povezan s bolešću i gubitkom orijentacije, sila koju neki jadnici tumače kao snagu i odlučnost. A te prodane guzice sve su stekle tuđom milošću, ulagivanjem, servilnim služenjem, tanahnim znanjem i svakodnevno uvježbavajući aroganciju. Nema tu osobnih zasluga. Ljudi su to bez časti i ugleda i meni su  stalno živopisni izbor smijeha, zabave. Sebe smatraju smrtno ozbiljnima i uživaju u trenutno nestabilnoj moći.

Ajme, majko moja budalastih osoba, lakrdijaša koje će sljedeća vlast pomesti, a pitomi puk će se valjda jednom zaustaviti pred razumom. Sve to kod mene izaziva podsmijeh, a to je za njih teško oružje koje im ruši trule ljestvice kojima se iz dana u dan penju pokušavajući narod uvjeriti da rade za njega i zbog njih. Ovaj grad tek čeka prosvjetljenje, a ove uhljebničke trudbenike čeka puno više od kompromisa, odstupanja. A kada se umiju i uglancaju i kada progovore, jezik im je prepun folklora, nesavršen i sočan. Koliko imam informaciju, a uvijek imam dobre informacije, uskoro je na vidiku rasplet koji će do kraja razotkriti dobre, loše, zle, ovaj režimski čopor i ova ljudožderska štorija će pasti u zaborav. A ja kao pripovjedač ovog užasa opet naravno neću dobiti nagradu grada, jer ovo što pišem je bizarno i jezivo, ražnjići su to od ljudskog mesa. Uh, kojem neobuzdanom ludilu svjedočim i to je tema koju nisam mogla izbjeći.

Parodija strašna sama po sebi, a poglavica i dalje sjedi na svom tronu misleći kako je nedodirljiv. U isto vrijeme čopor njegovih divljih ćukaca koji su nasrnuli na mene privedeni su lancu i posudi s hranom, jer najbolje je da me se ignorira, a oni vođeni tuđom voljom i oporim jezicima bili su spremni da se obračunaju sa mnom. Ali sada mljackaju to što im je gazda dao, a on smišlja koje umjetničko djelo da napravi za sebe i da si digne spomenik dok ne ode na izdržavanje zatvorske kazne. A kada institucije u Hrvatskoj dobiju dopis medija koji se kritički odnosi prema vlasti, oni promptno smišljaju mehanizme kako da štetu kontroliraju. Sva sreća da je sve u rukama EU i da je procurilo tamo gdje državne institucije to više ne mogu kontrolirati, a prisluškivanje se nastavilo i nadalje. A korupcije  i organiziranog kriminala ima i u našoj sredini, informacije samo cure. I najveći problem u svemu tome je vrijeme. A ono neumitno teče.

I tako eto nastaje ovaj moj roman o ljudskim sudbinama koje nisu bile predmet mog pisanja, ali mentalne i ine bolesti od kojih boluje ovo društvo dovelo me je do toga da pišem o tim lokalnim moćnicima i njihovim slugančićima, koji sada lagodno žive i troše novce iz gradskog proračuna. Ali ima ona stara narodna k'o bi gore, može vrlo brzo aterirati dolje, a ima i ona židovska „Bog ti dao da imao, pa  ne imao.”....Ali to je sada već za neke druge umove koji mogu shvatiti te stare mudrosti.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije