Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 28.10.2021 ROMANI
img

KNJIGA TREĆA

DIO 44.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Dostojevski u svom djelu Braća Karamazovi govori o šteti koju laž nanosi duši. Čovjek koji laže sebi više ne razlikuje istinu unutar sebe i oko sebe. I time gubi poštovanje prema samom sebi. Tone u bestidnost svojih pohlepnih poroka. Pa, zašto onda neki političari lažu? I što se događa kada čovjek navikne lagati. Mislim da tada više ne može pronaći istinu. A u odsutnosti istine nestaje dobrote. Je li život političara tada bogatiji zato što će imati veću mirovinu od nas jednog dana? Žalosno, ali jednog dana će svi shvatiti da životi  naših političara koji nam izgovaraju svakidašnje laži nemaju nikakvog smisla. Pitanje je samo da li mi prepoznajemo te laži, njihovu zloću, koristoljublje i jesu li nam oni time slomili duh?

I svi smo mi na skliskom terenu, jer čovjek prosječne inteligencije teško razaznaje laži od istina. A politička laž je postala dio naših života. Zauvijek i svuda, ispod žita, kroz žito, nad žitom. S lažima živimo i s lažima ćemo umrijeti ako ne promijenimo način razmišljanja.

I tako nam naši gradski političari pokazuju svoje osobine želeći da ih drugi cijene. U gradu je moć novca ogromna i tu se većinu ljudi može podmititi. Oni žele ispasti pametni i upućeni, a kad progovore mene zgromi  količina njihovog ne znanja. To su divljaci koji u sebi nemaju trunčicu poštenja, ali zato grubosti i podmuklosti imaju na pretek. Mogli bi otvoriti školu i školovati buduće gradske funkcionere, koji će njihovim stopama bez iole marljivosti i pouzdanosti nastaviti krasti. Eto to su ljudi kojima smo mi dali povjerenje, na koje se oslanjamo. Uostalom dokazali su nam da se u Hrvatskoj zbog političkih malverzacija i prijestupa, prevara i otimačine iz gradskog proračuna ne ide u zatvor. A koliko je to pogibeljno za sve nas neću niti komentirati.

I možda neki neće u zatvoru više sjediti niti jedan dan, ali ja znam da su varali, krali i da su nanijeli mnogima zlo. I tako se mi vrtimo u krug, kriminalci kada do suda dođe se žale na sve i svašta, optužuju, lažu dobivaju kojekakve teške i nenadane bolesti koje se moraju liječiti posebnim tretmanima. Mene uopće neće začuditi ako arhitekti budu jednog dana kada se sve u Hrvatskoj posloži imali pune ruke posla, gradeći zatvore, samo za političku elitu. Generacije nam odrastaju u uvjetima u kojima je svima sve dozvoljeno, pa i da se vara i krade, a pristojni ljudi su sve neuspješniji. I tako mi živimo obmanjujući sami sebe da nam je lijepo, a cijeli život nam je sada satkan od laži i sve je krenulo po zlu. I kako popraviti pogrešku? Priznati sve ili se još dublje zapetljavati u klupko laži, iskrivljene istine i obmane...Laž nam je postala način života. Laž se prezentira medijima i svaki dan smo okupani lažima. Neki su zbog toga preuveličali svoje društvene uloge, samo iz financijskih razloga i laganje im je postala navika. I tako smo mi u gradu dobili bazene i čuvara kupališta u zimskom periodu. O kreditnom zaduženju grada niti trc, a niti mrc. Već će se novac negdje naći. A gospoda koja su nam tako pompozno prezentirala svoje aktivnosti u gradu, zaboravili su pripomenuti kako vrijeme sve dramatično mijenja.

Previše su nam toga prešutjeli, a ja bih trebala paziti što ću reći. Ne zato što mislim da ne govorim istinu, nego što se bojim kakvu ću reakciju prouzročiti svojim pisanjem. Čini se apsurdni, ali je istina da je uzrok šutnji najčešće strah. Pa, onda u kakvom mi to gradu živimo i koliko smo mi to slobodni ako se bojimo istine. A ono što mene posebno iritira i budi u meni agresiju  je hitna potreba za reakcijom hipokrizijom. Jer kod dvoličnosti laž se nalazi prvenstveno u motivu, a ne u toliko u samoj izjavi, tako da licemjerni gradski političari prvenstveno lažu sami sebi pa nam svoj osobni stav naturuju kao sveopću istinu. A u provali tog i takvog smrada teško je zadržati vlastiti miris. Ti i takvi vas ne mogu gledati u oči, vikom skreću pozornost na sebe, mašu rukama, ne govore o jednoj stvari, već skaču s teme na temu.

E, ti političari koji ništa nisu rekli sami bez unutrašnjeg šaptača su mi najodvratniji...To su paraziti koji se odmaraju siti, a naš život uništavaju iz dana u dan. A mi nemoćni, ili možda samo glupi da se ustobočimo i kažemo, e sada je dosta.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije