KNJIGA TREĆA

DIO 39.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Istoga dana u Žljebinom uredu i dogradonačelnik se pojavio s prosvjednim dopisom kojega su potpisale braniteljske udruge i u kojemu su iznijeli svoje mišljenje o aktualnostima koje zavrijeđuju da se o njima progovori. A na povratku iz gradončalenikovog ureda i Gargamel je navratio do Žljebinog ureda pa su njih trojica zajedno pokušali razmotriti novonastalu situaciju.

- "Jesam li ja rekao da to neće proći bez reakcije." - upitao je dogradonačelnik.
- "Pa idi ga ti uvjeri da nam je ova ploča na ovom mjestu svima šaka u oko." - odvratio je Žljeba.
- "A što ti tu kmečiš, dogradonačelniče, pa ti ćeš i kada sve ovo prođe ostati nezamjenjiv partner u ispraćaju pokojnika našim građanima, a ja sam taj koji se znoji." - rekao je Gargamel, a dogradonačelnik ga je samo pogledao, na što je ovaj još dodao: "Ma uostalom jebe se meni, ja sam za ovaj grad puno učinio i neću to nabrajati, organizirao sam razno razne aktivnosti, braniteljske udruge dobivaju za svoj rad 200 tisuća kuna."
- "Ti si iz proračuna za savjetničke usluge gradonačelniku uzeo 70.000 kuna i tako svake godine, to se sada po gradu prepričava." - odvratio je ipak dogradonačelnik.
- "Tresu se brda rodio se miš, pričat će tri dana i onda će svi utihnuti." - malkice uzrujano odvratio je Gargamel.
- "Gle, ja sam svjestan da naš gradonačelnik sada uživa veliku potporu manjinaca u Saboru i dobro je neki dan na Saboru jedan od tih i takvih reako da su se neki dobro udali, a neki dobro prodali, samo citiram riječi dotičnog." - rekao je Žljeba tek da nešto prozbori.
- "Dajte ljudi pa i ovo će proći kao što je sve prošlo i mi ćemo opet jahati u sedlu." - rekao je Gargamel, ali se itekako zamislio, jer ipak sve je prolazno pa će i ovaj mandat proći, a kako će sve završiti baš u ishod i nije bio siguran. Uostalom, o tome će misliti kada bude vrijeme.
- "Tko odaje financijske podatke iz proračuna i tko nam sapuna dasku." - upitao se dogradonačelnik.
- "Pa nemam pojma, a moram to otkriti, stvarno moram." - odvratio je Žljeba.
- "Nije tvoja greška, pa ne možeš ti znati što je u čijoj glavi." - rekao je dogradonačelnik.
- "Stvarno je došlo vrijeme da odem na bolovanje, dosta mi je svega." - rekao je Žljeba.
- "Čovječe mi smo njegovi najodaniji suradnici i ajmo smisliti nešto pametno." - predložio je Gargamel.
- "Kaži što?" - rekao je dogradonačelnik.
- "Gle, on se u Saboru morao nekome prikloniti, većinci ga ne žele, ismijavaju ga, njegova stranka ga se odrekla i ova ploča nije ovdje slučajno, morao je potražiti u nekome potporu, uostalom on sve brižljivo planira i sigurno će i ovo izgladiti s braniteljima, popusti će oni, uostalom kupiti će njihovu šutnju, kao što i druge kupi." - rekao je Žljeba.
- "Ploča ispred gradske vijećnice ostaje za sva vremena, ipak smo svi mi pokazali nešto, mislim da smo je mogli drugdje staviti." - pomalo zamišljeno rekao je dogradonačelnik.
- "Ajde nemoj mi se sada slomiti, sutra je novi dan, skrenuti ćemo pozornost na nešto drugo u gradu i ovo će pasti u zaborav. Da, dat ćemo tim jadnicima malo love i neka začepe gubicu." - rekao je Gargamel u sebi pomislivši kako je on izuzetno kompetentna osoba za politička pitanja.

Ali taj samozvani politički komesar sasvim sigurno ostat će zapamćen u gradu kako je za vrijeme, dok je on bio koordinator za braniteljske usluge ispred gradske vijećnice pod okriljem mraka stavljena ploča ko šaka na oko. Sve u svemu, ostaje pitanje ima li dotični imalo poštenja u sebi obzirom da je izdao ideale za koje su ljudi ginuli. Ovo je stvarno apsurdistan....
NO, uvijek ima u žitu kukolja pa i onih tzv. branitelja koji ne znaju kako se u cijeloj ovoj situaciji odrediti. Takvi su bili i pozadinci u vrijeme rata, ali kada su trebali dobiti braniteljsku mirovinu onda su se znali glasno izboriti za sebe. A grad bi trebao osigurati i organizirati skrb i pomoć u rješavanju svih problema istinskim braniteljima zbog njihovog povijesnog doprinosa u obrani i stvaranju Hrvatske, a kako je savjetnik gradonačelnika shvatio svoju ulogu vidimo svi, ali još tragičnije je da ima i onih tzv. branitelja koji se ne znaju odrediti pa za sada ne komentiraju ništa. FUJ, no koliko ljudi toliko ćudi.

I najgore je pisati roman u svojoj sredini, jer se neki odmah nađu uvrijeđeni, neki povrijeđeni, a ja se samo dobro zabavljam opisujući izmišljene junake današnjice, koji bi da se kojim slučajem sada zapuca ovaj grad brzinom vjetra napustili. Toliko o nečijim zaslugama i o ljubavi nekih prema njihovom gradu. Što se mene tiče ja sam cijeli život ista i teško ljudi prihvaćaju da ja razmišljam svojom glavom i da mi nitko nikada i ničim ne može nametnuti svoje mišljenje. I nema tih argumenata koji bi bili dovoljno jaki da me pokolebaju, jer ja znam što je pravo, a što je krivo. To sam znala i u vrijeme Domovinskog rata, kada sam tvrdila da dok se puca ne može se praviti privatizacija i pretvorba jer će to osiromašiti dobar dio pučanstva, a samo neki će iz toga izvući osobnu korist.

Tada sam pisala svoj roman "Zmija u njedrima" koji je zorno prikazao glavnog junaka prljavog Vinka i tada su mnogi bili ljuti na mene. Nisam baš skužila zašto me tada prljavi Vinko tužio tražeći sudsku zabranu distribucije romana, pa povukao tužbu, ali sam već tada znala da će se junak iz mog romana reinkarnirati u nekim drugim okolnostima i još sa izobličenijim osobnostima, a ja ću i nadalje biti kroničar jednog vremena koje neumorno teče i svima nama donosi izazove. A moj najveći izazov je pisati roman s izmišljenim junacima koji dišu i zagađuju zrak u sredini koja je mogla i trebala biti prosperitetna i u kojoj smo svi mi mogli dobro živjeti.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događjaima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ