KNJIGA TREĆA

DIO 24.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ja sreću dijelim na nekoliko kategorija. Po meni, a već sam to spominjala, ali razradit ću to još malo: postoji nebeska sreća - to je ono  s čime smo došli na svijet, plan naše duše, geni, osobine, specifičnosti, mjesto gdje smo rođeni, naši roditelji, namjera da iskusimo  određene lekcije. Mogli bi smo to nazvati svojom sudbinom. No,to je samo trećina priče. O ovoj komponenti govori astrologija, naša natalna karta koja je podložna promjenama.

Ljudska sreća je ono što kreiramo mi sami i na što svakodnevno možemo utjecati, a to su prvenstveno naše misli, osjećaji i naša djela. A za mijenjanje misli je potrebno puno predanosti i discipline, jer svakodnevno radimo na svom umnom sklopu. I onda stižemo do zemaljske sreće, a o tome se rijetko govori. Naša okolina bez prestanka djeluje na nas -24 sata na dan. I baš sve utječe na naše misli i osjećaje, a u konačnici i na našu sudbinu. Ana je izuzetno snažna i neovisna žena i teško je prihvaćala koncept da neke stvari ne može riješiti sada i odmah. Iz incidenta do incidenta ona je kreirala tu svoju sudbinu poput pobjednika. Ponekad je radi svega u tišini osuđujem, ali onda shvaćam kako joj se ništa nije odbilo od glavu sve do braka sa Sillom. Ona je brutalno mijenjala činjenice sebi u korist i kao da ga je kastrirala, samo što on toga još nije bio svjestan. Napadala je iz svih oružja sa svih strana, do te mjere da je ta njihova konfrontacija zabavljala cijeli grad.

Za mene se može reći da sam naivna osoba, ali za Anu se znalo da je opaka i da nazubljenim nožem probada srce polako ga okrećući i pri svakom pokretu je uživala. Neki mi rekoše da prestanem prozivati Anu, da je pokušam razumjeti, ali ja jednostavno ne mogu shvatiti toliku ljudsku zloću. I što je najvažnije ja nikada ne odbacujem svoj instinkt jer mi on govori kakav je tko. To me je život naučio, jer i mene su lomili i ranjavali mi ponos svojim zlodjelima. A onda sam se okrenula na peti i makla se od tih i takvih nemilosrdnih ljudi i prestala sam biti jadna. Čini mi se da sam svojim pisanjem postala pasivno agresivna i na taj način sam onima koji su mi nešto dugovali uzvratila i riješila stvari na svoj način.

Seve mi reče da sam ja snažna i da nisam svjesna te svoje snage. Valjda sam konačno procijenila vrijednost i svoje sposobnosti, pojma nemam, ali samo želim reći da te i takve ljude koji su zli ne smatram neprijateljima, samo sam se makla od njih i ne želim ih više nikada vidjeti. Iskustvo me puno naučilo. Život zna biti nepravedan, zajeban, život zna biti sranje. Gledam kako kupujemo zrakoplove i naoružanje umjesto da novce trošimo na sirotinju i bolesnu djecu.Lažnim braniteljima ćemo kao i partizanima valjda još sto godina financijski zahvaljivati što su pijani sami sebe ranili ili ispali iz kamiona, dok u isto vrijeme za prave veterane Domovinskog rata nema novca. Suci u pravosuđu donose sulude odluke i nikome za to ne odgovaraju. E, pa sad nije lako živjeti u toj nepravednoj svakodnevici i kreirati svoju sudbinu.

I tako se mi vrtimo u krug, umjesto da zastanemo na trenutak i da tu svoju tjeskobu smirimo. No, smiriti se ne možemo kada si izdamo tu naredbu i teško nam je svakodnevno funkcionirati u okruženju u kojemu samo kriminalci žive dobro, a pošteni ljudi se bore sa inflacijom. Mislim da ponekad ovaj život ne shvaćam i da mi je baš sve ovo nabilo visoki tlak, a ključno je te svoje misli ipak usmjeriti na nešto pozitivno i dobro. No, u ovoj fazi života koju dijelimo svi skupa u neprestanim sukobima u kojima nas prisiljavaju da budemo nijemi promatrači onih koji nas svakodnevno potkradaju teško je pronaći i modelirati tehniku da promijenimo stvari na bolje. Kada imamo uvid u sve što se događa oko nas i kada vidimo kako politički mafijaši i njihovi poltroni zgrću milijune, kada nema sigurnosti i zakona koji je isti za sve što nam preostaje? Na kojemu rješenju da poradimo kako bi smo došli do zemaljske sreće, kako da se opustimo i da budemo jaki.

Put do onoga što jesmo i do ideala što bismo željeli postati je dalek. I potrebno je puno napora, želje i ustrajnosti biti svoj. Ja naporno radim na sebi blokiram  ljude koji mi žele zlo, ali ne mogu ispraviti svu nepravdu ovog svijeta pišući svoje tekstove i nemam nikakve preporuke što unijeti u svakodnevnu rutinu kako bi nas manje boljela nepravda i kako ne bi smo s osjećajem gađenja reagirali na ljude koji je svakodnevno siju  i unose strah i nemir u naše živote. Vrlo je teško sačuvati svoju individualnost i spriječiti druge da nas pretvore u robove tuđeg mišljenja.

Potreban nam je jak duh, jak um, tijelo i osobnost da bi smo uvijek oblikovali vlastito mišljenje i donosili objektivne prosudbe, a onda naučili i živjeti u skladu s tim. Biti snažan znači  da nećemo ispunjavati  očekivanja drugih ljudi, kako bismo sačuvali njihovu naklonost, a to od svih nas zahtjeva ipak puno dobre volje. Imamo li je kada vidimo da zlo pobjeđuje dobro?

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ