KNJIGA TREĆA

DIO 17.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Znalci kažu  da ništa ne dolazi samo od sebe. I to je neosporna činjenica. Ako ne želiš prihvatiti situacije takve kakve jesu za bolje i drugačije se trebaš boriti nogama i rukama. No, to baš nije lako, jer istinski uspjeh postižu samo neki pojedinci. Ponekad je život nemilosrdan i okrutan.

Postavljam si pitanje u kolikoj mjeri mi kreiramo svoj život ili ipak nas određuje sudbina? Mislim da su obje verzije u pravu. Sve je to interpretacija. Nekada mi se čini da je sve bezizgledno, a nekada da ima nade da se svaka nepravda ispravi. Netko ima svega u izobilju, a netko trpi veliku oskudicu. Netko sve s lakoćom rješava, a netko ne zna gdje mu je glava od posla i sve mu je uzaludno. Nekoga je priroda obdarila ljepotom i pameću, snagom, a drugi, ne zna se zbog kakvog grijeha, čitav život nosi drugačije obilježje. Otkuda sva ta nejednakost?

Postoje ljudi poput Ane koji kad pruže ruku zarade novce; u tome su našli smisao i život im nije dosadan. Ima i ona uzrečica čovjek je sam kovač svoje sreće. Ali za sreću se treba boriti. E pa sad ga jebi, sto ljudi sto ćudi i verzija bezbroj. Koja teorija je ispravna. A svaka teorija se potvrđuje vremenom i time se stječe pravo na postojanje. Sve funkcionira kod svakog čovjeka individualno. Ako smatrate da vam je nešto predodređeno, što nije u stanju izmijeniti, tako će i biti. U tom slučaju dobrovoljno se prepuštate u tuđe ruke, nije važno čije i vi ste samo mali čamac koji plovi Savom onako kako ga valovi nose. Ali ako preuzimate svjesno odgovornost na sebe, onda kreirate sve što se događa. Borite se s valovima u nastojanju da upravljate tim čamcem. Pravilo važi u oba slučaja, vaš izbor se uvijek ostvaruje. Kakav god pogled na život imali, istina će vas pratiti, a ostali će se sporiti s vama misleći kako su oni u pravu, a ne vi.

Ana je izabrala novac koji su politički mafijaši ukrali od naroda, izabrala je novac koji je otela roditeljima mrtvog djeteta zbog nedorečenosti zakona, izabrala je novac, bez muke i napora, kao narudžbu u restoranu. Ja jednostavno nisam od onih koji mogu razumjeti taj koncept i to nikada ne bih mogla primijeniti, jer moja linija života duša i razum ne prihvaćaju to. Ono što je zapanjujuće kada se uđe u svijet tih osoba je mračna i crna energija, nelagoda koju osjećate i jednostavno se kako biste sačuvali sebe morate maknuti. Moje shvaćanje života i stvarnosti odiše slobodom, kreativnošću i poštovanjem svakog bića. Za mene je znanje to koje otvara vrata u svijet u kojemu nemoguće postaje stvarnost. I zato na različite načine marljivo kopam i dolazim do informacija. A tajne su ponekad duboko zakopane ispod površine i uvijek se kližem kao na ledu. Jer moćnici ne vole istinu i prostranstva u kojima oni žive moraju i trebaju biti opisana lijepo, čak kada to i nije tako.

Njihov život ima mnogostruke pojavne oblike. Na prvi pogled čini se da rade i grade, da stvaraju za narod, ali općenito govoreći ti ljudi uglavnom gledaju koja je varijanta najizglednija da za sebe zgrnu još više kapitala. To je jedini zakon koji oni poznaju i suština njihovog postojanja je u tome. A naš svijet se kreće kao materija kroz prostor i vrijeme. A to kretanje bi ipak trebalo biti podložno nekakvim ljudskim zakonima, zapisanim davno u Bibliji kao deset zapovjedi Božjih. (Priznajem da sam grešna).

U prirodi  je to kretanje utemeljeno kao beskonačno mnoštvo uzroka i posljedica. Grubo govoreći  u prostranstvu varijanti ipak sam biraš hoćeš li biti dobar ili loš, scenografija je vanjska, a ono unutarnje je forma po kojoj odlučuješ kako ćeš živjeti i kako ćeš ovladati kreiranjem svojih potreba. A svaki događaj na liniji života ima dva kraka negativan i pozitivan, što dublje ulazite u to shvaćate da sami stvarate principe na kojima oblikujete svoje namjere i tu leži moć izbora. A izbor je potkrepljen vašom odlukom želite li biti dobri ili loši, sve ovisi o vama i očekuje vas nezaboravno putovanje u kojemu se svakoga dana dokazujete. Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da nas podsjeća na svoju toplinu i najbolje godine tek dolaze kada odlučite da svoje probleme rješavate na ispravan način. Ponekada to zna biti i bolno, jer duboko u ljudskoj psihi svatko od nas misli da je baš on u pravu. Puno je tu neizvjesnosti,a  kad s Aninog lica nestane osmijeha za onog drugog koji je u fokusu njene pozornosti sreća i sigurnost postaju nepoznati pojmovi. Tako i Silu čekaju velike brige, samo što on nema baš previše razuma da bi to shvatio. Ali zato je tu bila Irena koja je zadovoljno trljala ruke, jer i s djelom imovine koji će on dobiti mogli su lagodno živjeti. I nemoguće postaje moguće. K vragu pa nije Ana simbol snage, hrabrosti i odvažnosti, ona je tmurna osoba i nakon što što se Irena upetlja u rješavanje ovog problema Ana će dugo čekati da joj se osmijeh razvuče po licu.

Nespokojno vrijeme je pred Anom, ili Irenom, obje su svoje prste duboko zavukle u problem i kome sada pripisati ono što je prosječnom promatraču sa strane oku nevidljivo. Možda je Homer bio u pravu kada je sudbinu opisao ovako: "Sudbina obično čeka iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač lutrije. Ali sudbina nikada ne ide u kućne posjete. Treba napraviti tih nekoliko koraka". Tko će od njih to učiniti, stvarno me zanima.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ