Nastavak romana: Važan je kraj
KNJIGA TREĆA
DIO 13.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
Ljutnja zaista nije ugodan osjećaj i nije ju lijepo osjetiti u mislima, a niti u tijelu. Ana nije bila osoba koja je mogla suspregnuti svoj bijes i ljutnja je imala značajnu ulogu u njenom životu. A nije ju htjela niti zamaskirati i zato je poput furije uletjela u ured gradonačelnika i s vrata ga napala:
- „Što ti je bilo, dao si mom bivšem otkaz iz gradske tvrtke.”
- „Pa naravno, zar si ti mislila da ću ja durati tu nesposobnu budalu. On i ona glupača su me povrijedili, u praksi to kod mene znači marš van iz državne tvrtke u kojoj si lagodno živio i primao plaću za nerad. A što to tebe sekira?”
- „Kako što me sekira?”- odvratila je Ana pokušavajući mu rastumačiti svoj položaj. Pa sada će se ta nesposobna lijena konjina kojoj sam diplomu kupila nasrati u tvrtci koju sam ja stvorila, a on se vodi kao vlasnik.”
- „A što sam ja trebao, praviti se slijep na njihovo ponašanje. Pa moć je u mojim rukama i oni su pokušali umanjiti moj značaj i važnost mene u ovom gradu. Draga moja to je morao platiti.”
- „Ali sada si ga meni natovario na vrat, a meni je trebalo još malo vremena, kako bih tvrtku zaštitila od njega.”
- „Kako ti ne shvaćaš da sam ja sada poslao poruku i da svi moraju šutjeti u koliko ne žele ostati bez posla kao on. Ja ne mogu tolerirati neposluh.”
- „I što sad, ja ću svaki dan biti s njim u konfliktu. Mogao si taj otkaz samo malo odgoditi. Sad sam ja u problemu.”
- „Pravo pitanje je draga moja jesi li ti uopće bila svjesna kada si svoju tvrtku prepisivala na njega da to tehnički nije dobro rješenje i da ti se to danas -sutra može osvetiti.”
- „Ma slušaj to govno me nije poštovalo, omalovažilo je sve što sam stvorila, povrijedio me je, doveo je u pitanje moj ugled i autoritet, da izgubila sam živce i moram naći pod hitno rješenje.”
- „Ti si bez veze planula na mene.”
- „Pa i nisam tvoj glupi pravnik mu je u rješenju o otkazu dao mogućnost žalbe i da na sudu dobije spor, ali neću o tome. Ja sam frustrirana zbog drugih stvari i sada moram smisliti što i kako dalje.”
- „Znaš ja sada neke stvari vidim puno jasnije. Prestani biti fokusirana samo na sebe, znam da u ovom trenutku misliš da se sve dodatno zakompliciralo, ali kada se smiriš matirati ćeš ti njega.”
- „Ja sam imala drugačiji plan, a taj je uništiti ga i zato mi je trebalo vremena.”
- „Žao mi je, ali on više ne igra u mom timu.”
- „Niti u mom izgubila sam puno vremena i truda oko njega, a ništa koristi.”
- „Bar si ti razumna i znaš da mu se ne može dokazati suprotno od njegovog mišljenja, a on i nema svoje mišljenje, već radi sve što Irena želi. Daj budi racionalna, smirena, pričekaj da se slegnu tenzije i udari. On je smeće i štetan je za moje privatne i poslovne odnose, a na nju neću trošiti riječi i na izborima sam joj dokazao da sam dominantnija osoba, zato je sada bez posla i u gradu dok sam ja na vlasti nitko je neće zaposliti. Svijesna si toga, zatvorio sam im sva vrata.”
- „Ali si meni problem natovario na leđa. A ja sada moram ostati dostojanstvena. I pustiti ga da se prešetava u tvrtci koju sam stvorila. Ma nećeš majci, uništiti ću ja njemu zdravlje.”
- „Ti baš nemaš visok prag tolerancije.”
- „Pa kao niti ti. A sada ću na sve događaje koji će uslijediti morati pronaći i mogućnost kontrole svojih reakcija i prije nego što bude razumio razne upozoravajuće znakove moram ga se riješiti iz tvrtke. Moram.”
- „Draga moja tvoj bivši je tvoj problem. Ja sam odavno požalio što sam tu nesposobnu i lijenu budalu zaposlio, svjestan da nema znanja za rukovodeće radno mjesto, a uz to bio je i u nadzornom odboru brao je dobru pinku od grada. Sada nemam nikakav savjet za tebe.”
- „U svom životu žalim samo zbog ove odluke, da stvarno on nije vrijedan moje ljutnje i moram pod hitno dati gas i prije nego se snađe biti će iza rešetaka zbog pljačke mrtvog djeteta. UOstalom on već ima nekoliko sudskih presuda, a ovo što stoji u ladici će biti točka na i.”
- „Eto vidiš. A onda još ostaje Irena da se s njom obračunamo. Tek toliko da joj više ne padne na pamet da se meni suprotstavi. Ne boj se da ću joj ostati dužan ovo je tek početak.”
- „Nisam niti mislila.” -odvratila je Ana, ali su joj se po glavi već motale različite ideje i scenariji, kombinacije od kojih glava boli, a uši otpadaju.
Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ