KNJIGA TREĆA

DIO 3.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Tolstoj je svakako bio jedan od najvećih mislilaca svih vremena. U svom promišljanju života proniknuo je u njegovu suštinu, a svojim porukama dao je smjernice za osobnu spoznaju i ostvarivanje kvalitetnijeg života. On je u jednom svom djelu napisao: "Govori o onome što ti je jasno, inače šuti, jer uvijek je bolje dati više odmora jeziku nego svojim rukama". Međutim, ja spadam u onu grupu ljudi koji prvo govore, pa tek onda misle.Valjda je moj mozak omiljeno prebivalište svega što vidim i čujem pa onda reagiram i nikada ne polazim od toga hoće li to meni naštetiti ili ne. Ali za mene nije prava naslada u tome da nađem istinu, već da je tražim! Takva sam rođena, jer  me razum nije ničemu naučio, sve što znam otkrilo mi je moje srce. Ali je činjenica da je zadovoljstvo bogataša stvoreno suzama siromaha. A moj najdublji strah nije u tome da o sebi mislim kako sam nesposobna, nekako mi se čini da sam moćna iznad svojih granica i plaši me to svijetlo u meni, a ne mrak oko mene.

Ja znam da je nemoguće zamisliti jedan dan u našem životu a da ljudi ne pričaju i ogovaraju. Ponekad su nepristojni, a ponekad se tješim mišlju da je život šah pa svoje greške primijetim kada ih iskoriste drugi. No, onda postavim sebi pitanje je li greška spomenuti kako sve funkcionira u našem gradu, je li bezobrazno razotkriti ljudsku pohlepu koja je itekako očita. A činjenica je da mi neki ljudi dolaze sa svojim iskustvima i govore kako sve funkcionira. Je li ogovaranje ako iznesem činjenicu da postoji dobro umrežena mafija koja koristi svaki događaja kako bi sebi namaknula još više novca. Je li iznošenje činjenica da kava u gradu mora biti skuplja od one koju poslužuje glavni ugostitelj – mafijaš, inače ne možeš dobiti dozvolu za rad, jer ako želiš raditi, osim što nekome moraš nešto tutnuti u džep, moraš poštovati i dotičnog koji mora imati najviše posla, a svi ostali mogu tek imati za golo preživljavanje. I mnogi su u mojim očima pali, odnosno, procijenila sam ih na negativan način, jer su najobičnije gradsko smeće, grobari poštenja. Uzela sam si malkice vremena da se odmorim od formalnog života i da sve u svojoj glavi dobro posložim.Tek toliko da se zna, ne slušam tračeve, jer njih nije lako definirati obzirom na njihovu funkciju i motivaciju, odnosno cilj osobe koja ogovara. Ali naši politički moćnici su sami sebe ocrnili u svakom poslu, jer njih isključivo vode sebični ciljevi.

Dobra strana moga pisanja je ukazivanje na ponašanje korumpiranih koje nije poželjno. A osobito sam zainteresirana za one koji me smatraju čudakinjom pa im je čudno što se neki obraćaju meni i govore mi što ih tišti. Dovoljno je da ih pustim da razotkriju svoju mračnu stranu i da prenose negativnosti o meni, jer ne žele da se istina čuje. Ta životna događanja me baš navode da ostanem i nadalje svoja, prisebna, da se ne spuštam na njihove razine koje za mene nemaju smisla, jer to donosi nevolju drugima. Ja ne širim glasine, već samo koristim ono što vidim i čujem  kako bi ljudima dala mogućnost da dobro promisle o svemu i svakome i prije ili kasnije doći će do kolektivne kritike i moralne kontrole ljudi. U to sam uvjerena. I zato nisam uznemirena kada mi neka glupača ili neki glupson kaže da je čudno što se baš meni ljudi obraćaju. I stvarno to ne želim komentirati, jer sve što sam do sada napisala stvorilo je jednu posebnu vezu između mene i mojih čitatelja. Ja baš zato mogu smireno čekati ishod događaja. Ako ništa drugo ne postignem ovim pisanjem bar sam svojim promišljanjima zabavila ljude. A i to je već nešto.

Dakle, da se razumijemo koliko god me šikanirali i ignorirali moje pisanje, ja ću nastaviti s njim, jer iz mog pisanja je ipak proizašlo nešto dobro. Jer su i moje namjere dobre i pozitivne. U svijetu gdje mnogi nemaju vremena, želje ni volje baviti se drugima moja nesebičnost je našla put do ljudi, koji znaju da ću ih strpljivo saslušati i na svoj način ispričati njihovu priču. To što neki moju nultu stopu tolerancije na korumpiranost smatraju manom nije moj već njihov problem. Ali čak i u teškim trenucima, pisanje mi je životna radost. I možda nisam talentirana, ali sasvim sigurno posjedujem neke skromne kvalitete koje ukazuju da znam vidjeti ono što drugi mukotrpno sakrivaju vlastitim manipulacijama. Imati sposobnost biti autentičan, otvoren i izravan sve je teže u današnjem svijetu u kojemu je naglasak stavljen na površnost i na kriminal. Osjećati se ugodno u vlastitoj koži i biti iskren prema sebi jako je važno. Sve ovo što ja pišem zahtjeva slušanje drugih i davanje mišljenja koje od pokvarenih ljudi neće biti pozitivno prihvaćeno. Ali to znači da imam snage za to čudno ponašanje i da ljude znam postaviti na pravo mjesto bez obzira na posljedice. To znači voljeti ljude zbog njih samih, a ne zbog onoga što oni jesu. I baš me briga što im je "čudno"što se meni ljudi obraćaju u nevolji....Nazovite me ciničnom ali mislim da te osobe nemaju nikakav integritet, jer ono što su danas, više neće biti sutra. Živimo u vremenu kada će ljudi napraviti svašta kako bi postali poznati i važni na političkoj sceni, kako bi dodatno zaradili na nepošten način, kada čine što im se prohtije, bez razmišljanja, ja sam ipak ostala ista kakva sam i bila pa makar sam za njih čudakinja.

Jebe mi se, baš kada dođe vrijeme govoriti ću i pisati  i o tome zašto me smatraju čudakinjom i tada ih neće moći oprati niti sto voda. Uostalom, dokazala sam već da puno prije drugih znam namirisati dobru priču, a plasiram je u trenutku kada je to nekome uteg oko vrata, ali koji su si sami stavili. U ovom poglavlju toliko.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ