KNJIGA DRUGA

DIO 50.

 Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako je ova moja sredina u kojoj sam rođena i u kojoj živim cijeli život sada osuđena biti taocem trgovine među onima koji špijunažom i ucjenama dolaze do sredstava, ali i onih koji ne biraju sredstva da bi se obogatili. To kod mene izaziva zgražanje, ali većina ljudi to ne vidi ili se pravi da to ne vidi. Stvarno, ovo što pišem nije niti najmanje bezazleno, ali naši gradski politički teškaši su bez imalo morala kada je novac u pitanju, no žive nekim čudnim životom, pa nije niti čudo što smo ostali bez odmarališta u kojemu sada jedna privatna osoba dnevno zaradi onoliko koliko godišnje plaća za najam gradu. Ali tko to kontrolira? Oporba na sve ovo nema nikakvih reakcija, a rezultati u gradu su skandalozno sramotni. Financijskih podvala koliko hoćeš. Baš smo jadni, jer ja koja o svemu pišem, u očima nekih sam čudna biljka, pa radije šute i ne dijele moj stav.

Jesmo li sazreli za promijene? Sve dok politički i gradski grobari imaju podršku vlade i sudstva, to će tako i ostati. Zapravo, da se EU nije upetljala puno toga bi ostalo u mraku. A njihova megalomanija je gadno crna i ima značajan utjecaj na živote svih nas. Ja te i takve beskrupulozne političke face koje drmaju gradom doživljavam kao nešto što je protivno prirodi i što je totalno izvještačeno. Nisu oni naivni, sve su to kalibrirani igrači i oni će teško promijeniti svoj način razmišljanja i života. I što sada reći? Dijeli li se zaista ljudski rod na pokvarene, naivne i sentimentalne? Ili su to samo kategorije u koje sam ja svrstala ljude? U jedno sam sigurna, ako ovako nastavimo, kada se završi ovaj mandat, naš gradski grobar više neće morati raditi, jer će i on i njegova djeca, pa i unučad imati dovoljno jer je u talu s onima kojima je iznajmio odmaralište. A što se tiče saborskog zastupnika, on će svoju karijeru završiti u zatvoru, ali ipak se dobro financijski osigurao, pa će imati vremena u zatvoru razmišljati o novim pothvatima, koje će mu društvo omogućiti, jer Državna revizija u ovoj banana državi i onako nikada ništa nije našla niti jednom političaru.
Mi u Hrvatskoj težimo društvu utemeljenom na jednakosti, slobodi i bratstvu, ali to su samo naše težnje, no ova civilizacija je daleko od toga. Stvari su se promijenile u susret ovim iskvarenim ljudima, pa i Anu nitko ne doživljava ogavnom osobom iako je bila u stanju oteti novce roditeljima mrtve djevojčice. Ona je u glavama mnogih ideal žene koja se dobro snalazi i mi smo, kada je ona u pitanju, spremni na kompromis, baš kao što smo bili spremni i na kompromis kada je u pitanju naš poštovani gradonačelnik i njegov zamjenik. Utopili smo se u tim kompromisima i nestali. Ostaje nam samo da nas u bliskoj budućnosti (otprilike za godinu dana) dežurni grobar sve zajedno pokopa. A može nas i kremirati, jer i nadalje smo kod stava, bilo bi lijepo da je poštenije i drugačije, ali takav je svijet, što se tu može? Pljuc! Nešto se bojim da smo se kolektivno pretvorili u cinike. I sada smo svi jako bolesni, pa se pitam ima li nade u naše ozdravljenje?

I tako eto lokalni izbori su iza nas,  mi živimo magiju kreiranja uspješnog života ove naše zajednice. Nismo znali i nismo htjeli biti pametni pa sami riješiti stvari, pa sada EU mora riješiti problem zbrinjavanja našeg otpada. Glasači su rekli svoje, očitovali su se kao solidarna bića s nekim tko je proveo 3 mjeseca u pritvoru, dakle o našoj sudbini je odlučilo 3000 ljudi, oni drugi razočarani predloženim kandidatima nisu izašli na izbore. Sasvim je jasno da je temeljni problem naše demokracije nedovoljno razvijena građanska svijest. Ne živimo mi u tuđem svijetu, već bi nam svima na srcu trebao biti boljitak ove naše sredine. Neki mi kažu da su neke nedemokratske snage odredile za koga glasati jer su ljudima prijetili radnim mjestima ili nekim drugim prigodnim sadržajima, pa gradski koordinatori i nadalje primaju mjesečno 4000 kuna iz gradskog proračuna jer su, što je najtragičnije ljude znali uvjeriti da vežu smisao svog života uz onoga tko će na povijesnoj sceni grada ostati zapisan kao gradonačelnik prljavih ruku. Panično su se ljudi bojali promjena i zato su radije povjerovali u laž.

Iz filozofije i egzistencije poznato je ponavljanje jedne te iste stvari, ili ako se radi o političkoj stvarnosti ponavljanje istih pokvarenih politika koje rezultiraju stanjem očaja. I sada smo tu gdje jesmo, a proći će i mjesec kolovoz, a onda nas čeka vruća jesen i iz izvora koji su mi poznati, osim uvaženog saborskog zastupnika, još neki će ga pratiti u zatvor. Nema više potrebe za pritvorom. Znate li tko će mu dobrovoljno praviti društvo? Tamo će moći zajedno planirati budući izgled i razvoj, kvalitetu života našeg mjesta, a sve je moglo i trebalo biti drugačije.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ