KNJIGA DRUGA

DIO 46.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Dragi moji, lako je prihvatiti zasluge, no ponekad treba prihvatiti i pogreške koje su učinjene s namjerom da se oštete građani. A treba prihvatiti i sram, krivnju. Mi građani iz ove epizode možemo nešto naučiti, no potrebna nam je odlučnost. Ponekad ljudi odlučnost brkaju s tvrdoglavošću, a tvrdoglavost u sebi ima veliku crtu sebičnosti, bez obzira kakav to učinak imalo na druge ljude. Naša vladajuća oligarhija je imala jasan cilj i bez obzira na društvene standarde donosili su nekakve vrlo upitne i sumnjive odluke. Srž odlučnosti je snaga, ali i da se pronađe pravi način da se sve ostvari.

Eto, npr. u slučaju našeg gradskog odmarališta, mogla se donijeti i drugačija odluka i Savez sportova je i dalje mogao upravljati tom vrijednom nekretninom, ali očigledno se pogodovalo nekome s razlogom. Da, teško je donositi odluke pogotovo kada netko ima cilj da i sebe namiri svakim poslom koji odrađuje za grad. To je narode moj skupa navika, jer svi koji su naivni nikako ne vide kolike su mogućnosti za privatnu zaradu sa svakim poslom koji netko ugovara i dogovara. I što sad. Pa dotičnima je to prešlo u naviku, gdje god začeprkaš ispliva nešto što je mutno. A mnoge pristaše ove vlasti u koju se zaklinju kao uspješnu nikako da prepoznaju što se to u ovoj sredini događa.

Oni koji znaju misliti svojom glavom su zaprepašteni, ali eto državi u kojoj nema nitko volje istražiti stvari, dopuštamo tima i takvima da se bogate našim novcem. I nema tog alata koji može garantirati bilo koju odluku kad donesemo da je ispravna, jer nitko ne analizira situacije, već se bježi od konačnih rezultata. Ovo je klasični odgovor za sve što nam se događa u jednoj banana državi u kojoj građani svjesno odlažu svoje odluke i puštaju da ih se pljačka. Kakvo je rješenje problema? Pa, valjda u tome da svatko radi svoj posao i da priznamo sami sebi da ništa nije OK. Možemo li konačno svi zajedno učiniti napor i sagledati sve činjenice u pravom svjetlu.

Nama se naša neodlučnost odbila od glavu. Ali sada prateći događanja u ovoj našoj dragoj domovini u ovoj našoj sredini, bez ikakvog senzacionalizma ipak imamo mogućnost nešto promijeniti, a ne bježati od odluke. Umjesto da se držimo plićaka, krsteći ruke i uzrujavajući se, treba konačno povući okidač i reći: "E pa dosta je više vaše pljačke, sada ćemo mi djelovati". I stvari će se početi rješavati, a mi nećemo živjeti kao u getu.

Imate li motivaciju bar razmisliti o svemu ovome što vam govorim, jer i za pročitati ovo treba  izdvojiti vrijeme, ugurati to u raspored koji vam je itekako gust, jer valja živjeti od danas do sutra, a uz ovakvu vladajuću oligarhiju i možemo samo od danas do sutra, bez perspektive. Mi smo u ovoj našoj sredini ozbiljno zaglavili i više ne vidimo svrhu svog postojanja izuzev u podmirivanju računa a oni su svaki dan sve veći, jer treba birokracija i državna administracija dobro živjeti, a mi ostali koji zarađujemo i privređujemo za njih, nama treba skinuti i kožu s leđa. Često puta sam u životu doživjela neuspjeh i to me nikada nije obeshrabrilo, jer znam da teška vremena moraju proći. Ali mi je žao što se nemamo hrabrosti sami obračunati s političkom mafijom, već smo to morali prepustiti EU.

Mene u mom radu motiviraju pokušaji da nešto promijenim na bolje, zbog svih nas i iz dana u dan doslovce vidim pomake. Mali su, ali ih vidim. I najvažnije je ostati odlučan, usprkos poteškoćama s kojima se suočavamo, a to stvarno nije lak zadatak. Ja vam predlažem sljedeći puta kada vam na izborima bude nedostajalo motivacije, povežite se sa svojim unutarnjim zašto koji traži informacije i odgovore. Tako ćete biti kod donošenja odluke tko će vas zastupati odlučniji, pa možda umjesto pljačkaša i nasilnika, umjesto nula, izaberete poštene i odlučne koji neće novac sebi trpati na račun, već će raditi časno, pošteno i odgovorno kako bi se stvorili uvjeti da svi bolje živimo, a ne samo oni. Uostalom, iza mene i mog pisanja ipak ostaje neki trag, a iza nekih velikih političkih faca su mrlje na obrazima i prljave ruke, koje ne može oprati niti voda iz sto gradskih fontana, a niti silni kružni tokovi u kojima se tako lijepo vrtimo u krug dok neki pokušavaju zamesti svoje tragove.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ