Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 14.07.2021 ROMANI
img

KNJIGA DRUGA

DIO 36.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Postoji li itko na ovoj kugli zemaljskoj, a da nikada nije upao u konflikt s drugom osobom? Rasprava je dobra kada je konstruktivna i onda kada dovodi do rješavanja zavrzlama. Ljudima je urođena znatiželja. Ja volim promatrati tuđe živote, ali kada netko pretjera i napravi iskorak prema zlu to onda prelazi moje puko gledanje.
Ana mi je jednom zgodom priznala da ipak i usprkos svemu nije imuna na ljudsko komentiranje, ali sa svojim lažima dokazala je da nije savršena osoba. No, kada namiriše nekakve opasnosti koje bi i nju mogle dovesti u sumnju, tada prestaje biti umišljena osoba i povlači ručnu. Uglavnom u ovom trenutku dok sabor raspravlja o imunitetu predragog nam zastupnika, ona svoje privatne i poslovne okvire pomiče prema drugoj skupini ljudi. Onima koji su manje izloženi i njene radnje se svode na bezazlene i minorne. I tu za nju više ne postoji kompromis. Ona ostavlja iza sebe tu grupicu ljudi od interesa, da se sami vade iz govana kako najbolje znaju i umiju. Ana preferira  verbalne aktivnosti, ali idiote ostavlja da se sami vade iz svojih aktivnosti, jer zna da je vrtlog jako opasan.
Ne želi ona nikakve savjete i nema kompromisa s dotičnim osobama koje je na svoj način iskoristila. A ponekad se s nekim zna i suočiti u četiri oka. Ali kada je Ana iskrena onda je to za drugu osobu fatalno i pogubno. I ma koliko naš gradonačelnik bio povrijeđen ona će i nadalje biti samo Ana, a njemu će trebati vrijeme da shvati da je prošlo svršeno vrijeme. I Ana nije neiskusna osoba, ona je samo grebatorica koja od svakoga uzima, a za uzvrat ništa ne daje. Mnoge je zavela glumljenjem naivne i dobroćudne osobe koja je razbijala svaki čopor okupljen oko vuka. I prije nego su shvatili oni su bili samo netko tko je s njom u zajedništvu odlično funkcionirao. Ali lažima uvijek dođe kraj i istina pronađe svoj put. U tom trenutku čopor se raspada, jer gubi povjerenje u svog vođu. Koristim se ovom metaforom kako bih vam rekla da je Ana s bezbroj sudskih postupaka koji se vode protiv nje i nadalje slobodna žena, a naš saborski zastupnik će doživjeti trenutak kada više neće biti slobodan.
Dokle čovjek može ići da drugome jamu iskopa, pitam se to često gledajući tu bulumentu gradskih likova. Ja ne znam što je tome razlog, ali sam nebrojeno puta sebe pitala jesam li slijepa kod zdravih očiju. I stalno se zanosim idejom da svi ljudi žive po načelu poštivanja drugog čovjeka. Ali dobro znam da nije tako. Međuljudski odnosi su zeznuta stvar. Ana to najbolje zna. I zato sada oprezno razgovara s gradonačelnikom.

-Nema ti druge, nego i nadalje muljati, jer ljudi će vidjeti onaj tvoj odraz u ogledalu koji im ti prikažeš. - rekla mu je.

- Pa kako to misliš.

- Jebo ga ti, pa glumi hlebinca, sve su ti podmetnuli, tako prikaži stvari. Igru su ti smjestili tvoji rivali, a ti si samo težio najboljem za grad i građane. I onda su te sabotirali.

- Ma to je suludo, shvati da mi prijeti zatvor.

- Ovo što ti ja govorim ima veze s razumom i tebi stvarno treba jedan dobar trening inteligencije međuljudskih odnosa. Imaš ti one koji su pisali EU projekt i kojima je grad masno plaćao za tu uslugu, prikaži ih kao nesposobne beskrupulozne osobe koje su željele što više uzeti za sebe i izmaklo je kontroli. - posavjetovala ga je Ana.

- Ma, daj ne budi Ana djetinjasta. Narod će reći da je sve došlo na naplatu, sve se vraća sve se plaća. Tko sije vjetar, žanje buru.

- Ja imam dojam da si se ti usrao u gaće, a sada trebaš biti najjači. Ponovo glumi žrtvu, daj ljudima očovječovljenje svojih osobina, ti si gradu želio samo napredak, a oni ispod tebe su sve uprljali. Činjenica je da ima puno toga čega bi se trebao sramiti, ali neću sada o tome jer si ti izgubio osjećaj stida. - rekla mu je, a on ju je pogledao ne shvaćajući što mu želi reći.

- Stvarno mi je dosta svega. -rekao je rezignirano.

- E dragi moj, loše si savjetnike imao, trebao si sve organizirati kako treba, posložiti prosperitetno društvo, ali zbog oligarhije si stvarno malo odradio. Gotovo ništa. Bio si u vučjem čoporu, a onima koji te nisu slijedili zatvorio si vrata. I sad imaš u gradu turobno stanje.

-Ma fućka se meni za grad, mene brine moja koža. Ja sam vladar ovog grada.

- Vladar koji će malo sjediti u zatvoru; tvoja karijera je gotova. Ja sam ti jedina koja je iskrena.

- Pa što predlažeš?

- Ti više nemaš mjesta za zoologiju vučjeg ponašanja, smiri se malo. Pusti pogrebnika u prvi plan, neka on obavlja prljave poslove umjesto tebe, podijelite odgovornosti, uvedi u priču predsjednika nadzornog odbora kojemu si kćer zaposlio neka guta knedle pa on je sve potpisao, nemoj ti za sve odgovarati, dogovori se s tužilaštvom za neku realnu smanjenu kaznu, daj sve one silne ugovore koje ste potpisivali, okreni sebi u korist. I stvori sebi iz nemoguće pozicije prednost. Zašto da ti budeš u blatu, a pogrebnik je odrekavši se gradskog odmarališta, za to izdašnu pinku stavio u svoj džep. Budi opak do kraja, to ti je moj savjet i razmisli o svemu što sam ti rekla.

- Oni mi nikada to neće oprostiti.

- Grad ti sve neće oprostiti, a za njih ti se jebe. Bili su i ostali sporedni igrači. Uostalom, tvoja sudbina je su tvojim rukama, kreće kazneni postupak i ti najbolje znaš da moraš sačuvati svoju kožu. Kako i na koji način - sam odluči. - rekla mu je Ana i išetala iz njegovog ureda niti ne pogledavši tajnicu koja je, naravno i ovaj puta sve prisluškivala pazeći da joj koja riječ ne promakne.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije