KNJIGA DRUGA

DIO 35.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako će neki uglednici iz moga grada kojima sam smetala u gradskom prostoru, valjda zato jer ne znam pisati po diktatu, biti osramoćeni do smrti. Uvaženi saborski zastupnik i gradonačelnik, rođeni trgovac koji je obećao grad urediti kao Raj na zemlji i dalje prodaje naivcima svoju priču, ali propustio je šansu. Ja neću raditi iz centra moći, ali ću i opet znati što se tu događa, a on će prije ili kasnije u zatvor, mada i sam ne vjeruje da je to moguće. Raspada se njegova umotvorina zvana, prisilni režim u gradu, a njegova glasnogovornica lagano ga je počela izbjegavati. Počeli se njegovi istomišljenici lagano razilaziti u mišljenju, a on takav razvoj događaja smatra izdajom.

Čovjek je stvarno za psihijatrijsku bolnicu pa da tamo glumi Boga. I da tamo ugnjetava one koji su plaćeni da slušaju izmišljotine. No, moram priznati da je još uvijek iznimno predan cilju i još uvijek vodi progresivnu kampanju uništavanja grada i to bez ikakvih sankcija od strane vlade, no predan je Međunarodnom kaznenom EU sudu pa tamo neka kašljuca o onome što je počinio svojim sugrađanima koji su mu vjerovali i koji su puni zanosa glasali za idiota. I sada bez ikakve odgovornosti šetaju gradom. Mene treba cenzurirati jer pričam o neumivenom, o onima koji harače i besmisleno uhljebljuju svoju rodbinu i prijatelje u gradskim ustanovama i tvrtkama. I vi se čudite mojoj profesionalnoj znatiželji koja čačka, želeći da konačno budemo društvo jednakih mogućnosti. I tako će se uvaženi saborski zastupnik za koji dan bez imuniteta od bjesnoće povlačiti po sudovima i uzaludno dokazivati svoju nevinost.Više mu neće vjerovati niti gradski pijanci koji redovito uriniraju po alejama s cvijećem. I možda se on jednom ispriča narodu za svoje protuzakonito ponašanje, ali tip stvarno boluje od kroničnog manjka empatije na granici autizma i totalno je sjeban jer u gradu većina onoga što je radio nije legalizirana.

Ja mislim da je čovjek u svojoj moći pomahnitao načisto i da je žrtva silovanja samog sebe i to bez ikakve odgovornosti. A paraziti oko njega misle da su u poduzetničkom eldoradu, a društvo se raspada bez supervizije velikog gradonačelnika koji svakodnevno obavlja teške i zahtjevne poslove.

Sva sreća da sam ga izmislila, zamislite da taj ekstremni element upravlja gradom, a njegovi sljedbenici da love i prodaju zjake naivčinama i  svakodnevno unaprjeđuju svoje usluge.

I tako ja  bez ikakvih društvenih ambicija, izuzev da dobijem nagradu grada za svoj rad, ispunjavam svakodnevno svoju građansku dužnost i marljivo pišem. Dakle, ne očekujem nikakvu novčanu nagradu, možda me proglasite za doživotno počasnog građanina ovog jadnog grada.

Dragi moji, niste me razočarali, sve sam to i očekivala od vas, ja se samo zalažem da se kriminal u gradu obuzda, a to što ste me udaljili iz središta grada ništa ne znači. Pišem jasno i razložno i dajem jasne argumente za raskrinkavanje kriminalnog pokreta u gradu i nemam nikakvih dvojbi da će istina prije ili kasnije izaći na vidjelo. Ovaj moj mali pisani dnevnik možda i neće biti brzo zaboravljen kako bi neki željeli, a zahvaljujući njemu i pojedinim interesantnim dokumentima mi smo grad slučaj. Gotovo je izvjesno da nismo dostojni da se zovemo gradom, jer svima onima koji su za idiota glasali, ova sredina ništa ne znači. Ja imam i svoje mišljenje o ljudima koji se lijepe na političke figure kako bi im ižicali pare ili posao.

Ukratko, kad se sve zbroji i oduzme, nema baš puno dobroćudnih faca koje nas okružuju i ne mogu vas utješiti da su ljudi u zabludi. A neki su svjesno birali tipa koji brije po našim novcima. I žele se popeti za skalu gore. Jasno je da nas okružuju mizerije, pripadnici onih koji uporno gledaju samo svoj umjesto općeg interesa. Sve u svemu u gradu je napeto. I mračno.

A slavilo se kada je (ne)čovjek pobijedio na izborima. Bio je to dan ponosa i slave. I odmah je objavio svijetu URBI ET ORBI i oduševljeno svojoj neistomišljenici uručio otkaz poslovnog prostora. I držao je govor na lokalnoj krugovalnoj postaji jer je svojim opankom u tur ritnuo još jednu osobu koja ga ne sluša. Ma tko može srušiti kult te osobe, tko može sabotirati njegove radne pothvate.

A sad malo mašte, zamislite da se Olaf pojavi u našem gradu i da počnu prčkati po dokumentima izbio bi narodni potres iznad sedam stupnjeva Richtera jer ovi na vlasti u aroganciji i bahatosti nemaju mjeru i ponašaju se kao da je grad njihova prčija. Kod Mokrice se skupljaju svakodnevno duhovni, mentalni baštinici velikog vođe, njegova izvidnica koja snima i motri. Ujedinili se farizeji, ali pred svinje ne vrijedi bacati bisere, jer oni su toliko zatucani da to i ne vide. Oni imaju jako nabrijan um i tjeraju nas da se malkice trgnemo. Dao bog da živimo u uzbudljivim vremenima. A živimo. Dokaz je tome i skidanje imuniteta i mudar prijedlog MIP-a saborskim zastupnicima. Onima koji novac skupljaju kao hobi. Imamo mi svoj način da zadobijemo simpatije EU tako da im ukrademo lovu koja je bila strogo namijenjena za projekte. To smo mi Hrvati. A mene baš kao i Hodaka stvarno muči na koga je 1860 mislio Fjodor Mihajlović Dostojevski kada je napisao svoje legendarno djelo "Idiot". Možda bi smo mi u gradu mogli napraviti kakav neslužbeni spisak i pohvaliti neke ljude, priča se po kuloarima o nekim imenima.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ