KNJIGA DRUGA

DIO 30.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Evo sada jedne scene iz ureda uvaženog nam gradonačelnika i njegovog bliskog prijatelja koji samo glumi uspješnog poduzetnika, a u stvari je netko tko ima jedva za golo preživljavanje. No, promoćuran i inteligentan kakav je, dobio je kreditna sredstva uz zalog i jamstvo svog tajnog ortaka i uz potpisani ortački ugovor uspješno su smaknuli još jednu nekretninu u gradu. A sve uz izliku kako žele taj prostor urediti i dati mu niti više, a niti manje već uspješan poslovni sadržaj u vidu kafića s krovnom terasom, a sve to uz još jedan kafić koji se polako privodi kraju u gradskoj staklenci.

Ali tko će se ovim glupostima baviti ,kad je to tajnik grada dobro osmislio i papirnato je sve besprijekorno čisto. Samo da se zna, papir sve trpi, pa i najgore malverzacije postaju čiste, tamo gdje su prsti u pekmezu i ne samo prsti već cijela ruka. I naravno da njih ne nerviraju sitnice i da oni ne gube živce jer oni su vladari grada, a protiv onih koji se samo drznu zagorčavati im život znaju se boriti najučinkovitijim sredstvima. E, pa sada te propalice ne spavaju baš mirno, ali sve je dobro isplanirano i oni doista ne kasne odraditi sve što su zaplanirali, jer vrijeme je novac. A građani naravno bez razuma, šutke sve gledaju i ne znaju tima i takvima reći ne. Sve u svemu, to je dobro i za mene, jer mene uopće ne iscrpljuje zapisivanje onoga što ja vidim na svoj način.

Dakle, dotična gospoda i njihove sestre koje su visoko pozicionirane na položajima uglavnom skrbe da uvaženi saborski zastupnik i braco naprave sve što je najvažnije kako bi danas-sutra bili face kojima će se ljudi klanjati jer su znali iskoristiti trenutak u kojemu žive.
- „Gle, malo samo zastali s radovima, a to ruglo koje godinama stoji u gradu treba nam donositi novac.“ -rekao je ortak gradonačelniku i uvaženom saborskom zastupniku. „Svaki slobodni trenutak razmišljam o tome kako gubimo novac, ako ne nastavimo dalje.“
- „Pričekaj malo, vidiš da EU opasno nadgleda trošenje sredstava, ako me povežu s tobom biti ću u sukobu interesa. A i mandatno imunitetno povjerenstvo je predložilo skidanje imuniteta za mene....“
- „Ma naš tajnik je mozak nitko te nikada neće povezati s tim, ja se na papiru vodim kao vlasnik i iscrpljujem se radeći, nemoj sada biti destruktivan. Uostalom tajnik je u reciklažnom bio predsjednik nadzornog odbora.“
- „Nisam destruktivan, nego moramo malo usporiti, znaš i sam da si to kupio bez da si imao jednu jedinu lipu, dakle slušati ćeš što govorim, jer ovdje sam ja najvažniji.“- odvratio mu je s visoka, a ovaj je odmah aterirao i prizemljio se.
- „Ma, naravno da je nama svima koji smo oko tebe najbitnije da ti gradom vladaš još četiri godine, bez tebe niti jedan projekt ne bi bio završen, pa ti si mozak svake operacije. Mi te svi moramo sačuvati, samo, eto mislio sam da ipak malo ubrzamo.“
- „Čekaj, najprije bazeni, a poslije sve ostalo. Ljudi se ovog ljeta moraju kupati, time sam dobio najviše glasača, a sve ostalo ćemo kao i do sada tiho i bez buke, ali tako da od toga mi imamo koristi, tko šiša grad.“
- „Da...da ...da u pravu si.“ - pokorno je uzvratio tzv. poduzetnik koji je znao da je najbolje biti blizu vatre jer se tada najbolje čovjek ogrije.
U razgovor se umiješao i premudri tajnik.
- „Bez obzira što se događa, svi se s problemima možemo nositi jedan dan, ali kada se problemi gomilaju iz tjedna u tjedan iz mjeseca u mjesec to je komplicirano, osim toga tu je i optužnica i daj prestanite svi dolaziti i gnjaviti ga. Čovjek na sve misli samo polako.“
- „Da, dragi moj, ja ne razmišljam o onome što je bilo jučer, nemam straha od onoga što će biti sutra, moja iskustva me ne sputavaju. Rekao sam da to privremeno odlažemo za bolja vremena, a iz svega sam se izvukao pa ću i taj posao završiti na najbolji mogući način.“
- „Ma ti si genije i zaslužuješ posjedovati sve u ovom gradu.“ - polaskao mu je mladi i nadobudni poduzetnik Mokrica, a u sebi je kipio. Dobro je znao da ovisi o novcu iz gradske blagajne i dobro je znao da bez uvaženog gradonačelnika i svog tihog ortaka ne može niti koraka dalje. Bila je ovo još jedna važna lekcija koju je morao savladati i progutati, mada mu je imponiralo da ljudi misle kako je on jedini vlasnik i kako je on doista sve stekao vlastitim radom.

U životu valja riskirati, a dotični je jako dobro u svojoj prefriganosti procijenio da ipak treba pričekati savršeno vrijeme, jer nije dobro da se saborski zastupnik toliko izlaže. Uostalom, nije se tu radilo o malim novcima, već o milijunima koje je trebalo neprimjetno izvlačiti iz gradske blagajne. Dakle, strpljenja.
Doista taj čovjek koji je sjedio pred njim je zasluživao poštovanje. On nije prelazio preko problema već ih je rješavao i suočavao se s izazovima koji su zahtijevali maksimalan trud. I ništa nije uzimao zdravo za gotovo. Već za par godina on će imati sve u gradu i važno je samo njegovati kult njegove ličnosti. I pišući ovo ja se naravno ne brinem previše. No, i tajnik Žljeba bio je pomalo osupnut, jer ako i sabor izglasa prestanak imuniteta početi će se previše čačkati po gradskoj blagajni, a to nije baš dobro.

Baš dobro što se radi o izmišljenim likovima i sretna sam što cijenim ono što imam, a te i takve persone mi neće trebati niti danas, a niti sutra u mom životu. Ja sam jedna prilično slobodoumna osoba i osuđujem ono što vidim i čujem i nemam namjeru biti ljubazna prema tima koji vode bitke za vlastiti džep. Oni imaju vrlo složenu priču koja se odvija pred očima svih nas i koliko god ih pokušavala razumjeti, ne mogu ih cijeniti zbog toga što rade na takav način na koji rade. Oni koriste svaku priliku da se obogate i okružili su se istim ljudima koji razmišljaju na isti način, ali i moj život nije ništa manje vrijedan od njihovih pa stoga dan po dan.
I možda ćemo preživjeti koronu, ali ove političke spodobe teško. A još kad opišem Gargamela kojemu je moć popila mozak pa je neprestano u ekstazi. Gargamelova vrsta idolopoklonstva u praksu je uvela uvlačenje u šefov čmar, ali zbog toga itekako živi dobro od gradskog budžeta....Koji neprosvijećeni svijet, ali žive dobro od privilegija, u to nema sumnje. Ali još nije kraj svijeta, još ponešto moramo naučiti o sebi i o ovim likovima koji odlučuju o našim novcima. Nema tu zajebancije....jer oni su izvan kontrole.

Ranjenog li grada, a građani solidarni s tima i takvima, barem oni koji su im dali glas i strpljivo čekaju da ovi dokažu svoju nevinost....Do momenta pisanja ovog izmišljenog teksta bila sam zbunjena tipično neodgovornim ponašanjem gradske vlasti, teško se nositi s tim umišljenim moćnicima, ali onda sam otkrila da su upali u još jedan ozbiljan problem. Naime, tvrtka koja kobajagi proizvodi beton pored prehrambenih pogona zapravo je upletena u nedozvoljeni šverc. Ali to naš glavni lik kontrolira, jer oni zapravo trguju glinicom sa Iranom koji sve to koristi za svoj nuklearni program. I tu igrom slučaja naš Gargamel, uz blagoslov, ima umiješane svoje gramzive prste.

O, Bože izvoz ove izmišljene sirovine u izmišljenom gradu u izmišljenoj zemlji trebao je biti obavljen preko jedne tvrtke, ali tako da naše gradske vlasti formalno ne budu upletene u tu rabotu. E sad čujem da ovu informaciju provjerava i naša diplomacija koja je naredila da se ovaj posao odmah prekine dok se sve ne istraži.
UH, u mojoj mašti roman sa izmišljenim likovima i njihovim rabotama se razvija dalje i priča piči li ga piči....Što li će biti kada se raspadne ovaj savez svih onih koji u gradu obnašaju javne funkcije, a povezuje ih interes. Pravac robija za neke! A u gradu će i nadalje u parku zasjedati uži kabinet Vijeća staraca, a drug Radičko ih obilazi dijeleći nekakve kuverte i nisu to zloglasni papiri već sića za dnevnu potrošnju, jer tako se kupuju glasači.

Ajmo sada malo dramaturške pauze. Život s gradskim vlastima stvarno piše romane, ali ovo je sada već drama, ili ti triler. E dragi moji Novogradiščani htjeli ste ovakvu vlast u gradu pa sad jedite govna i zadovoljno mljackajte i usput podrigujte govoreći kako je ukusno. Stvarno bi pogrešno bilo reći da ljudi ne vide dalje od svog nosa. Smrdi sve to, ali se u ovom izmišljenom gradu na planeti ZEMLJA pravimo da miriše. Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ