KNJIGA DRUGA

DIO 25.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Kada čovjeku jednom voda dođe do grla i kada se nađe u bezizlaznoj zdravstvenoj i materijalnoj situaciji, tada obično ljudi počnu raditi na sebi. E to je kasno! Ja smatram kako je pravi način da budemo sretni sa svojim životom upravo da postanemo zadovoljni sami sa sobom i da tražimo napredak. Našu svakodnevicu čine mnoge stvari i nije to samo gomilanje novca, jer neke od nas baš taj način razmišljanja ne veseli. Neke stvari nas ispunjavaju jer imamo osjećaj da nešto postižemo, kao osobni i poslovni rast i razvoj. Međutim, na tom putu susrećemo se s mnogo osoba koje nas ometaju i sputavaju, otežavaju naš život, nameću nam svoje standarde koje mi ne želimo prihvatiti. A da bi smo se osjećali pozitivnije potrebno je samo malo dobre volje. Kada nam se te i takve spodobe nađu na putu, jesmo li pripremljeni za njih, jesmo li spremni suočiti se s njima, jesmo li spremni za izazove i bitke i probleme koji oni unose u naš život? Svatko od nas ima svoje želje i svoje snove, male stvari koje nas vesele.

Zato ja mislim da svakodnevno treba odvojiti samo malo vremena i analizirati ono što se događa oko vas, analizirati odnose i ljude u vlastitoj sredini, a onda je potrebno definirati svoj mikro prostor i nikako ne dozvoliti da dan protekne bez da ste učinili nešto sami za sebe. Svaki dan u našem životu dolazi samo jednom i ako ga ne iskoristimo on je zauvijek izgubljen. Zato ja svoje odluke donosim  s valom optimizma bez obzira što mi ljudi činili.

I ostvarujem sebe u odnosima s drugim ljudima pokušavajući ostati stabilna. I nikada ne dozvoljavam da mi neki ljudi nametnu svoje mišljenje, ma koliko me to koštalo, jer to je za mene gušenje i sputavanje, a to ne trpim. I nikada nije kasno da shvatite da ste sami sebi najvažniji, a u vašoj dobroti leži i snaga da prolazite kroz životne promjene koje vam zločesti ljudi nameću, jer oni gube vjeru u sebe, pa im treba okruženje onih koji će im svakodnevno pljeskati. Oni su u odnosu na vas slabi, jer su zli i jer ih pokreće laž i želja da sve kontroliraju. Dakle, sve što vam rade da bi vam napakostili shvatite kao male sitne  smetnje, bar ja to tako doživljavam. Ja ne mogu kontrolirati što drugi misle i rade, ali mogu kontrolirati svoje reakcije na stvari koje su ružne i koje svima dalekosežno nanose štetu.

I baš zato u mnogim postupcima koje vuku Ana i naš uvaženi i premili saborski žetončić, osjetim kako su uznemireni, za njih dan bez novca je svijet koji je eksplodirao. Nešto sam shvatila, ti jadni sociopati sebi nikada neće reći istinu i nikada neće prihvatiti osjećaje drugih ljudi koji ne razmišljaju kao oni. Oni će si zabiti autogol nanoseći vama nepravdu, ali nemojte se osjećati radi toga neugodno ili ne daj bože tužno. Ja ne živim izolirano i nisam izvan kontrole kako oni tumače moje pisanje. Ja samo čvrsto živim na zemlji i vrlo sam stabilna osoba, a sva iskustva sam već proživjela tako da me malo toga može iznenaditi. I bez obzira koliko se nekada užasno osjećala, podsjetim sebe da ništa nije vječno. Pa niti vlast i moć koja dolazi s tom vlašću. A kad zaglavite s tim i takvim ljudima jer u njima vidite ono što drugi još uvijek ne vide, nikako se nemojte osjećati beznadno ili bespomoćno. Vaša pozitivna energija će poslati poruku i učinit će te jedan pa onda još jedan korak. Bitno je samo prepoznati, imenovati  i prihvatiti svoje osjećaje. Pokvareni ljudi su izvan vašeg dometa njih više ništa ne može promijeniti, pa ih pustite da rade što hoće. A vi samo definirajte svoje vrijednosti, jer ste puno vrjedniji od njih i ostavite ih da čine greške, jer oni su postavili ciljeve, a svaki proces zahtjeva rok. Odredili su resurse, no već su na rubu provalije u koju će sami prije ili kasnije skliznuti. A pozitivnih učinaka na sredini će u konačnici biti malo, jer su uglavnom gledali kako da upravljaju novcem u svoju korist. Jednom ćete to morati prihvatiti, da vaši idoli nisu bezgrešna božanstva. A kada vam se ta slika izoštri bez oklijevanja postupite po savjesti.

Zaboravite na svoje sumnje, strahove, pitanja koja je životna staza prava. Ponekad iz mračnih dubina izroni neka priča, a kada se kapija mraka otvori, ipak svaka riječ svoj put pronađe. Ja sam samo jedan mali obični smrtnik koji cijeli život piše da bih prenijela nekakve poruke svoje duše i nadam se da su vam zanimljive, a možda i korisne. I promatram sebe, svoje reakcije i djelovanja u svakoj situaciji. I sasvim je nevažno koliko sam dobra u pisanju. Ja i ne obraćam pozornost na konstrukciju rečenica i pravopis. Važno je da sam iskrena.

NASTAVLJA SE.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ