KNJIGA DRUGA

DIO 24.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako čitajući ovaj moj roman s izmišljenim likovima, a događa se sve ne tako davno, u jednom malom gradu, živiš priču koja šuti. Ispisana je  s puno zla i nemilosrdnih bešćutnih ljudi, ali ipak s daškom nade i svijetla. I s vjerom u novo bolje sutra. A u tom sutra ipak raste novi život, s ljudima koji su se zatvorili u svoju samoću u prašnjavim ulicama i postapokaliptično stanje pretvara u jednu dramsku situaciju koja mi se nudila sama. Dovoljno je pogledati obične ljude i uočiti sav čemer i jad koji nas melje, guši i razara kao grad.

I prilikom svakog susreta s poznatima i nepoznatima nakon uvodnih pozdrava počinje razgovor o nevoljama kroz koje prolaze, o stanju (čitaj sranju) društva koje je takvo da negativno utječe na svakog pojedinca, ali i brojne obitelji. Svjedoci smo potresnih ispovjednih blogova na društvenim mrežama i sistema koji je nakaradan. Ali ima svoje sljedbenike koji odmah kreću relativizirati sve što je napisano. Uglavnom mi za moje pisanje prigovaraju dobro uhljebljeni ljudi, ali i nekakve polupismene spodobe kojima je sve što napišem dosadno, a ipak čitaju?! Pa ipak, ja sam nekako mišljenja da se nitko ne smije predati. Čitajući Bibliju govore nam o proroku Ezekielu koji govori o oživljavanju kostiju i njihovom pretvaranju u vrlo veliku vojsku. Pa ću ja ipak zbog ljudi koji vole čitati, pisati o političkoj bezidejnosti, korupciji i svakodnevnim lažima licemjernih političara i njihovih slugančića koje smo prisiljeni slušati. Oni su zapravo generator stanja u kojemu se grad nalazi. Njihov lopovluk je ogledni primjerak za buduće generacije korumpiranih kriminalaca i licemjera koji nam sugeriraju kako se treba ponašati da bi se kvalitetno živjelo.

Većina poštenih ljudi zbog ojađenosti i ogorčenosti i nisu izašli na izbore, jer su zgroženi ponašanjem tih kreatura, ali su u ovom sistemu prisiljeni odgajati svoju djecu i stvarati okruženje dostojno ljudskog života. Za ovaj zločin će ipak netko nekada odgovarati. Da, ja sam radikalno kritična, a i oni kojima je kritika upućena više ne promatraju to što pišem mirno. Shvatili su da se sve to njih tiče. No, skrivanje pravih lica pod različitim krinkama i njihova ustrajnost u prljavim rabotama je jedino što i u narednom periodu u ovim našim prostorima možemo očekivati i to sve više napreduje.

Prave vrijednosti izgubile su značaj. U jednom zdravom društvu ti i takvi bi bili osuđeni, ali oni i nadalje funkcioniraju uz pomoć novca kojeg su oteli građanima i uz pomoć svojih veza i poznanstava. I već se letimičnim pogledom lako može ustanoviti koliko se novca i po kojim principima dodjeljuje onima koji su podobni. I temeljni čimbenik ovog mog romana nije kvaliteta, već ideja za priču o običnom malom čovjeku za kojega se lijepe mnoge nevolje današnjeg modernog društva. I vrtim u glavi svakakve ideje. Tako mi je sinulo da pišem o atmosferi koju će mnogi prepoznati, a mnogi ignorirati, ali to je moj uradak za priču ovog našeg podneblja i nekakvih čudnih stanja.

Hvala Bogu da je sve izmišljeno i slučajno baš kao što je slučajan i život! Kamo nas je to dovelo? Kuda zapravo idemo? Kako će to sve završiti? Uostalom, da bi moje riječi shvatili neki bi trebali biti otvorenog uma, istinoljubivi i pametni. Mene je život naučio da se svaka laž odbije od glavu slabićima koji lažu, a istina se prije ili kasnije pokaže. Samo, na žalost, šteta je već počinjena, pa vi svi samo sjedite skrštenih ruku u okruženju gdje su činjenice iskrivljene, bez želje da raščistite stvari.

I što nam nakon svega ostaje? Spoznaja da istina oslobađa. I mir. To je korak do poboljšanja života svih nas. Cilj ovog mog romana i nije sukob s korumpiranim lažljivcima. Moja taktika je njihovo raskrinkavanje i testiranje integriteta i pouzdanosti osoba koje žive u ovom gradu. Ipak, Važan je kraj!

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ