Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 24.06.2021 ROMANI
img

KNJIGA DRUGA

DIO 22.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Život je prekratak i stvarno nema vremena za plakanje. To kaže Ana. I sto posto je u pravu. I kad je svi napuste, ona zna kako se brinuti o sebi. Zapravo, njoj nitko nikada nije smio reći da je došla do zida i nikada joj nitko nije smio reći da nije dobro ono što radi. Njen moto glasi: „Čovjek koji se plaši i bez opasnosti, izmisli opasnost da bi opravdao svoj strah.“ A Ana sve što je radila i sve što radi, čini u dobroj vjeri.

Strah definitivno nije lijep osjećaj i ona je zapravo ovisna o riziku. Pod normalnim uvjetima ona doživljava samo laganu zabrinutost koju želi riješiti što prije moguće. Loša strana toga je da tako i završava izgrađujući život koji stagnira. Za imenovanje rutine ona je izgradila vlastitu zonu kontrole poznatog i nepoznatog i pluta u tome, bez izazivanja sebe, bez rasta, bez kretanja naprijed. A središnja točka Aninog života je da ne postoji drugi način izuzev ugoditi samoj sebi. Ma, jebeš Vladicu, vrlo brzo se ona suočila s time da na njega više ne može računati, a svoju hrabrost počela je hraniti jednim drugim otkrivanjem svoga aspekta.

Naime, Ana je uvijek najbolja kada je stjerana u kut, tada povećava svoje samopoštovanje i povjerenje u samu sebe i mozak joj radi sto na sat. I osjeća se dobro kada prevlada granicu i barijeru koja bi za druge bila nemoguća. Ali naravno, da ne bi ispalo da je Ana super žena ima ona i svoje razine straha. No, u načelu njen strah za nju je mehanizam samoočuvanja. Ona je rasla samo u višku i bila je zadovoljna samo s nerazmjernim povećanjem. Svima nama treba nešto malo novca da preživimo, ali većina nas neće podleći tome da proda vragu dušu za novac. Kod Ane se sve to događa neprimjetno. Ne zvuči logično, ali je tako. Ana se nije željela odreći niti jedne jedine stvari koju je poželjela.

Pa evo još jedne scene u uredu našeg izmišljenog gradonačelnika i velikog poduzetnika.

- „Dakle, ovo komanditno društvo koje si izmislio sa svojim kumom i prijateljem koje će biti u njegovom vlasništvu i djelom u gradskom, zapravo je osmišljeno za pranje gradskog novca. Ustvari došla sam do nekih zanimljivih detalja. Naime, tip nije imao niti kune na računu, a zahvaljujući tebi odobrena su mu ogromna bespovratna sredstva. Gomilaš ti bogatstvo.“

- „Ma, nije to Ana baš tako, ti si meni jako draga, ali sada si u zabludi, ja s ovim nemam nikakve veze.“ - pokušao se obraniti uvaženi političar, ali se uzvrpoljio na stolici.

- „Gle i uskok i poskok već čačkaju, ne bi bilo dobro da ja ponešto od papira koje sam prikupila dostavim na pravu adresu. Znaš, politika je začarani krug ponude i potražnje, to ti je psihološki rat u kojemu preživljavaju najjači, moja saznanja nisu bezazlena.“

- „Ovaj puta stvarno nisi u pravu, ali ajde što očekuješ od mene?“

- „Gle, nesumnjivo je da ti imaš delikatan zadatak. Ostati jeben i pošten i znam da te pokreću burni osjećaji, misliš ti o svemu, ali u tom mozaiku mora biti i mene.“

 - „Slušam....“ - rekao je pomirljivo.

- „Ti sada dominantno vladaš. Tvoji psi svakodnevno laju i nekoga napadaju, pustio si ih s lanca i ti kao nemaš veze s tim, ali oni uredno ušutkavaju ljude, tu i tamo neki kiborg Zaga zaradi kaznenu prijavu u policiji zbog prijetnji, ali ti to sve zataškaš. Eto, recimo da ja učim od tebe.“

- „Ma ja učim od tebe, ti imaš neke svoje odlike koje me fasciniraju, samo nemoj pretjerivati znaš….“ - ali  nije dovršio misao jer ga je Ana hladno prekinula.

- „Jel ti to meni prijetiš?“

- „Ma gledaj, ja sam stekao afirmaciju u ovom gradu, u političkom životu Hrvatske, priznat sam i potvrđen, imam i ponešto milijuna na računu, ajde nećemo biti na kraj srca. Koliko?“

- „Ima jedna priča. Ispričat ću ti je: Dva prijatelja hodala su pustinjom i kad su se posvađali jedan je ošamario onoga drugoga. Onaj što je ošamaren na pijesku je napisao da ga je ošamario najbolji prijatelj. Hodali su dalje i došli su do blata pa je ovaj koji je bio ošamaren počeo tonuti, no ovaj drugi ga ipak spasi. Nakon što je došao k sebi urezao je u kamen: danas mi je moj prijatelj spasio život. I tada ga prijatelj zatraži objašnjenje jer nakon što ga je povrijedio pisao je u pijesku nakon što ga je spasio pisao je u kamenu. A ovaj mu odgovori - kad nas netko povrijedi  trebamo to ispisati u pijesku da to vjetar zaborava može izbrisati, ali kada nam netko učini dobro, to treba uklesati u kamen, tako da to vjetar ne može izbrisati.

Pametnom dosta, šuti i daj mi kako bih te štitila, ja se tebi ne moram dodvoravati kao drugi i ne moram ti podilaziti. To je za mene kič, ja sam žena u trendu s vremenom. Moja poruka će ti uvijek biti mudra, jasna i koncizna i plati mi raskošan život, jer znaš i sam da će i tebi ostati dovoljno. Politika je miks uzimanja i davanja. „ - odvratila mu je i on je pristao na njen zahtjev. Ipak dopustio si je par riječi.

- „Ti si nevjerojatna. Ti kada osjetiš strah to shvatiš kao zeleno svijetlo za djelovanje.“

- „Pa ja sam nezaustavljiva.„ - odvratila mu je ona i zadovoljno ustala.

Još jedan polu privatni, polu poslovni sastanak uspješno je završila. Njoj je ucjena omogućavala da raste u snažnu i sposobnu osobu. I stvarno, Ana nije imala vremena razmišljati o neuspjehu. Ona je željela postići još puno toga u životu i primjenjivala je različite tehnike s različitim ljudima. A da bi prevarila svoj mozak uvijek je bila usmjerena na proces. Razlomila je velike cjeline na svakodnevne manje korake i smatrala je da nekome tko je prepun love nije nikakva prijetnja, ako nešto podjeli i s njom. A to što je nekad bilo i sitnih neuspjeha, a Bože moj, mogla si je priuštiti i pokoju grešku. Uloga njenog mozga mjerila se isključivo osiguranjem njenog opstanka, a kada je sumnjala u sebe to je značilo da je na dobrom putu. Značilo je da će odigrati nešto što će joj omogućiti da joj život izađe iz okvira koji joj se nije svidio.

Ana je živjela danju, ali se noći bojala, no baš zbog tih noći nije se htjela odreći tisuću lijepih iskustava kako bi se zaštitila. Ana se nije bojala usamljenosti, ali se ne boji ni odreći svoje slobode kako bi bila izložena. I ugroziti će sve druge, samo ne sebe i zanemarila je sve ono što bi eventualno ljudi mogli smatrati nepoštenim radnjama.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije