KNJIGA DRUGA

DIO 21.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Dosljednost u nekom poslu može biti popriličan problem. Pogotovo ako netko ne postiže željene ciljeve. Međutim, Ana je imala svoje ciljeve od kojih nikada nije odustajala i nije nikada viziju miješala sa ciljevima. Baš takav je i naš uvaženi saborski zastupnik kojega ambicija uvijek gura naprijed pa i u najtežim trenucima.

I zato ove dvije osobe nikada ništa nisu prepuštale slučaju. I njihova dnevna rutina je iznimno važna. Oni su bića koja funkcioniraju prema navici da svaki dan nešto zarade za sebe. I to ih vodi do osobnog uspjeha. Za mene oni misle da baš i nisam normalna jer stvari vidim drugačije nego ih oni vide. Ali postoje dugoročni i kratkoročni ciljevi. Oni su dobri u svakodnevnoj rutini, ali sam sigurna da niti jedno od njih ne zna gdje će biti za godinu ili dvije. Njih momentalno pokreće novac i tu su se ipak ulovili u zamku vlastite grabežljivosti i zauzeti su time da drugo ništa i ne vide. I vrlo su produktivni. A nagrada za svaki posao je višak sredstava koji završi u njihovom džepu. I to je njima priznanje za njihov rad. Nema veze što je ekonomska kriza, nema veze što je pandemija, nema veze što je grad u minusu samo tridesetak milijuna kuna, privatni budžet im nije ugrožen. Oni se ne bore da prežive.

E, da i još nešto je bitno. Oni stvarno nemaju zdrav odnos prema kritici, niti su je sposobni prihvatiti. A za uspjeh i pozitivan stav prema životu i to je potrebno savladati. Oni su fokusirani samo na sebe i zaboravili su da i drugi ljudi imaju pravo reći svoje mišljenje. I to je ključno u svakom demokratskom društvu. Onaj tko njih ne predstavlja dopadljivima i uspješnima, efikasnima i sposobnima odmah će biti izoliran i to je njihova politika opstanka. Nitko njihov ugled ne može dovesti u pitanje i nitko se ne smije usuditi davati ocjenu za njihov rad. Jer oni postižu poslovne rezultate, samo što su oni nevidljivi, ali oni su ponosni na svoja postignuća. Biti dosljedan nije pretjerano veliki izazov, jer oni znaju koristiti marketinške kanale kako bi poslali svoju poruku i pri tome su vrlo moćni. A od njihove ideje pa do realizacije je veliki put i neizvjesne šanse za uspjeh.

Oni su oboje investirali u svoj imidž i to novac poreznih obveznika koji ne znaju više kako se troši njihov novac, a ovo malo gospodarstvenika i poduzetnika koji rade morali bi biti zahvalni što im je uopće dopušteno da posluju u gradu. Ako samo zucnu, dobiti će abnormalno visoke namete. Uostalom, u gradu se odavno odustalo od planskog zapošljavanja mladih ljudi, divlji kapitalizam je pružio svoje kandže, a i administracija je iz dana u dan sve veća. Tako se truju ljudi. Ovi lešinari  nemaju namjeru građanima omogućiti bolji život, nego ih žele strahom kontrolirati. Ali kad jednom prazan stomak bude jači od izmišljenih idola, onda ćemo u ovom gradu svi početi živjeti bolje.

I tako su građani u čvrstom zagrljaju s onima koji ugrožavaju njihova prava. Nažalost, svi koji razmišljaju kao ja, ne mogu dugo opstati, nego svoju sreću moraju potražiti negdje drugdje. I tako smo mi na stalnom udaru i valjda bi smo se trebali odreći svojih interesa i izdati sami sebe  i potražiti saveznike u zlim i pokvarenim ljudima. U nekakvim političkim liliputancima koji pljuju na ljude i svoje neistomišljenike koji su stalno na njihovom udaru. Ali ja sam uporna i nikada ne odustajem od onoga u što vjerujem i onoga što mislim da mogu promijeniti. Nije mi ovo prvi puta da sam se našla na ulici i da smetam, no ja u glavi već imam promociju grada, ali na drugačiji način od njihovog. Pošteniji. I sve što sam radila i sve što radim je solidan temelj da i nadalje budem dostupna svima u gradu, bez obzira kojemu nivou političkog života pripadali. Time sam već odradila pola posla sve ostalo će u budućnosti biti nadogradnja. Dosljednost i traženje prilika učenjem u svakodnevnom životu su neophodni. Dajem sebi ipak malu prednost u tome i pronalazim načine da i nadalje njegujem ovaj svoj stil rada, razmišljanja i suočavanja s posljedicama koje mi to donosi i sve smisleno povezujem. Možda ovim svojim pisanjem ništa neću postići, ništa ostvariti, jer, Bože moj nisam savršena, ali ostat ću ipak nježna prema sebi. I nadalje ću davati sve od sebe kako bih bila prisutna zbog dobrobiti svih nas.

Čudan sam ja neki tekstopisac i privlači me snaga pisane riječi, pa čak i kada misle da su me isključili, ja proučavam ono što rade i kako rade i savršeno dobro prepoznajem razno-razne malverzacije. I koncepte koje oni imaju u svojim glavama. Otporna sam ja na one koji vladaju ovom zajednicom, vjerujući kako će zauvijek biti na ovim pozicijama na kojima su sada. Ali nije to baš tako. I nečije udobne zone jednog dana mogu postati samo mjehurići koji se odvajaju od stvarnog iskustva. I djelovat će za neke kao sklonište za one koji će se htjeti sakriti od svih nas u "mišju rupu".

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PATRIĆ