KNJIGA DRUGA

DIO 9.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Kvaliteta života reflektira sve one zdrave i nezdrave navike koje smo usvojili. Svatko tko ozbiljno shvaća uspjeh, mora imati praktičan um, a Ana je imala baš to, praktičan um kojim je analizirala sve i opravdavala svaki svoj postupak. I nosila se sa svojom ljutnjom u sebi, sa svojom nelagodom, koju je uvijek kanalizirala prema osveti.

Osveta je bila njena najjača strast koja ju je nosila kroz život. A osveta je plod trulog korijena. Ljudi ne mogu promijeniti ljude, ali ocrnjivanje osobe i iznošenje lažnih stavova o nekome rasplamsavalo je njene emocije.

- „Ti imaš vrlo visoko mišljenje o sebi Ana, vrijeme je da shvatiš da te svi ne vide takvom.“ -rekao joj je jedne prilike Vladica, a ona se zagledala u njega svojim pogledom punim nestrpljenja i potiskivane ljutnje. Još uvijek nije dobila ono što je htjela i postajala je sve nestrpljivija. Činilo joj se kao da Vladica namjerno sprječava i usporava napredak u njenom životu, ali morala je ostati mirna bar na površini. Navukla je masku osmijeha na lice i priznala sebi da je bez njega u pat poziciji.

- „Ali ja sam umorna od njegovih napada, on osujećuje moje planove, uzrujava me.“ -rekla je gotovo blago s prizvukom boli u glasu. Čovjeku bi srce proplakalo zbog tuge u njenom glasu i Vladica se odmah smekšao.

- „Razgovarao sam sa sutkinjom, riješiti će spor u tvoju korist i imat ćeš mirnu budućnost, uskoro.“

- „Grijeh je ovo što mi radi. „ - rekla mu je i privila se uz njega. Ma, koji bi muškarac tome odolio?

- „Ana, on je napast koju ćeš uskoro maknuti iz svog života, samo ne smiješ dozvoliti da on vidi da si u prednosti. Ostavi ga u uvjerenju da će on dobiti sve što želi. Navuci tu svoju masku na lice i glumi žrtvu, pa to ti odlično ide.“ - rekao joj je, a baš te riječi povećale su pritisak u njoj. No, nije imala druge nego odšutjeti na sve to. I vrlo pažljivo je upakirala svoju ljutnju, kako ona ne bi našla načina da izađe van kroz njen govor, kroz govor njenog tijela ili stav. Jer Vladica je bio vrlo pronicljiv i inteligentan i ne bi bilo dobro da postane hladan prema njoj. U ovom trenutku joj je trebao.

Ana se nikada nije mogla suočiti sa istinom u životu i nikada nije komunicirala s ljudima tražeći rješenje. Jer ona nije željela nikakve odnose s ljudima koji su se suprotstavljali njenom mišljenju. Živjela je izolirano i usamljeno u svom svijetu i nikada nije preispitivala svoje osjećaje koji su je dovodili do ponašanja takvo kakvo je bilo. Jednostavno je odavno znala da se ne može popraviti.

Svakodnevno je živjela život boreći se sa sobom i nikada nije htjela priznati da njeno ponašanje nije ispravno. Jednom ne tako davno Petar joj je rekao da mora izbalansirati svoje osjećaje, ali što je on znao o njoj, rekla je sama sebi tražeći i pronalazeći uvijek opravdanje za svoje ponašanje. Važno je bilo nikada nikome ne popustiti, a to što je trenutno Vladici davala priliku da misli kako je polako mijenja, bila je samo mogućnost da dobije na vremenu. Uostalom pa neće nju neki bezveznjak učiti bilo čemu. On je morao shvatiti svoj trenutni zadatak, a taj je bio da je zaštiti. I poslužiti će korisnoj svrsi, a onda kasnije već će vidjeti što će i kako će s njim. Pa nije grijeh dopustiti muškarcu da zaštiti slabu i bespomoćnu ženu, zar ne?

Doživjela je nepravdu jer se mali seljo usudio i drznuo njoj postavljati uvjete. A dobar način da mu se suprostavi bio je baš ovaj. Uostalom kada se netko "neprikladno" ponašao prema Ani, kada se netko usudio da je drži u šaci, ona se nije ispričavala za svoje postupke, već je tvrdoglavo nastavljala dalje. Čak i kad se činilo da je to korak naprijed, a tri nazad. Sumnja u samu sebe je čisti gubitak, uvlači se pod kožu i izlazi na sve pore kad god se nađemo u situaciji izvan zone naše udobnosti. Sumnja se hrani našom nesigurnošću, a ona je baš kao i naš uvaženi saborski zastupnik i sada gradonačelnik svoju porciju straha micala od sebe. I nije dala nikome drugome da dobije na važnosti.

Trenutna situacija joj nije nudila brzo rješenje, već strpljenje i krenula je prema promijeni, ali nije u glavi po stoti puta vrtila isti film. Nije dopuštala sebi luksuz samosažaljenja i Ana je uvijek bježala od samoodgovornosti. Meni to izgleda kao sabotaža života, bez neke stvarne motivacijske poruke, ali Ana nije željela ništa odgađati. U sebi je imala dovoljno snage i povjerenja u Vladicu i sve to ju je činilo sigurnom. I svaki dan je sebe nagrađivala porcijom ponosa, jer što je bila bliže cilju, njen bivši je bio bliže gubitku. I nije dopuštala sebi da je bilo što uspori. Jer jedino je važan kraj, a sve ono što ju je kočilo morala je maknuti  i bila je sam svoj mentor i sam svoj uzor. Svijet oko sebe doživljavala je kao poteze koje svakodnevno mora vući i kao montirane procese protiv sebe. Svakodnevno je bila pod pritiskom i za sve je mislila da su krive činjenice u koliko njoj nisu išle na ruku.

Bila je pribrana i samo s vremena na vrijeme, noću bi vodila svoje ratove sama sa sobom i sa duhovima iz prošlosti. Ali nije Ana bila preosjetljiva osoba, već ujutro bi našla svoj mir i nemir bi nestajao. Ana stvarno nije imala čisto srce i nije nikada više mogla postići svoj unutrašnji noćni mir, jer je radila stvari  koje su bile prepune zla, a sada je već jako ljuta jer je njena privatnost ovim mojim švrljanjem po papiru jako ugrožena.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA:ZLATA PAZMAN PETRIĆ