DIO 30.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako slaveći u štabu izbornu pobjedu bilo je i razbijenih glava,pala krv da se pokaže odanost velikom vođi.I hitna je morala intervenirati, jer u vlasti i moći je sve, baš sve, sreća najveća....Bez komentara!

Ne vrijedi na to trošiti riječi! Neki od nas su stalno u potrazi za određenom svrhom, nečim novim, uzbudljivim, željom da vladaju. Čini se da se boje da će nešto propustiti u koliko ne budu odlučivali o sudbinama drugih. No, niti oni baš kao ni ja nemaju ispred sebe milijun godina na raspolaganju, a lekcije koje su naučili ne znače im baš puno, jer nastavljaju kao i do sada. Ne pretjeruju oni puno u razmišljanju što učiniti za druge, već što učiniti za sebe i kako što bolje funkcionirati a da to isključivo koristi njima. I ponoviti će bezbroj puta svoje aktivnosti samo i ako će im to priskrbiti vlastitu materijalnu korist. To su ljudi koji pate od sindroma varalice, svi ih hvale, svi u njima vide Bogove, svi im se dive, jer smatraju da rade dobar posao. A oni bez ikakve panike nastavljaju dalje kao i do sada. Malo gradu, malo u vlastiti džep misleći kako baš nitko ne vidi što rade.To se zove sindrom varalica koji je paralizirao cijeli ovaj grad.

Mislim da je lijek u izgradnji osjećaja vlastite vrijednosti kod većine ljudi, samo što ,većina ne prepoznaje svoje vrijednosti i, svoja postignuća i svoje vještine. Problem je u tome što ljudi o tima i takvima beskrupuloznima imaju dobro mišljenje, zapravo, bolje nego oni zaslužuju. I griješe kad su u pitanju procijene sposobnosti. I tako je sada nas osjećaj većine onih koji su birali definirao. A osobe koje su na vlasti imaju mnogo lica, baš kao i njihove perjanice i odigrat će svaku ulogu besprijekorno, jer zaduženi su  za proces koji se zove "daj nama, a mrvice gologuzoj raji". A to je opsežan i dugotrajan proces. To je emotivno i mentalno opterećenje u procesu kojemu mi nismo dorasli i stoga su gradu potrebni super junaci i super junakinje da odlučuju umjesto njih. A oni izolirani u svojoj nadmoći spremni prigrabiti sebi  još više. I tako dobro glume mučenike koji su se pomirili sa žrtvom da ih netko neopravdano kleveće. Ma mo'š misliti. Za mene te osobe nisu spasitelji i spasiteljice, a mi ćemo i nadalje biti taoci jedne promašene politike. Za mene su svi oni koji razmišljaju drugačije od većine heroji, junaci današnjice koji znaju misliti svojom glavom i usude se reći svoje mišljenje.

Svrha čovjekovog postojanja je da neprestano propituje, analizira, da u raznolikostima potraže ono što je dobro, da prepozna laž i lažovčine. Ali očigledno mentalni sklop mnogih nije motiviran da funkcionira na takav način. Istina je da dobrome morate i trebate biti predani i da morate beskonačno raditi na sebi kako bi ste stvarno shvatili sve ono što se događa oko vas i istina je da čak i kada dođete do nekih istina to ne znači da ste učinkoviti, jer ništa ne možete promijeniti. Stoga je razlika u onome što činite s tom istinom. A potraga za istinom je svakodnevni proces.

I kad gubite nemojte nikada žaliti nad svojom sudbinom. Imajte stav pobjednika i izvucite najbolje što možete iz onoga što je život servirao pred vas. Možda nemate puno vremena, ali iskoristite svaki dan da odradite nešto dobro i pozitivno. Vašu situaciju ne može narednih četiri godine ništa promijeniti, jer će odlučivati umjesto vas i nadalje će vam servirati neistine pod istinu i uvjeravati vas da su oni napravili najbolje što su mogli napraviti za ovaj grad. I biti će u situaciji da vas povrijede, emotivno iscrpe, iznevjere vaše povjerenje da vas razočaraju.

Psiholozi tvrde da su neki ljudi rođeni sa urođenom potrebom da se osvete i njihove ličnosti, karakteri, okolnosti sve ide u prilog toj tezi. No, osveta nikada nikome nije donijela zadovoljstvo jer ostavlja osjećaj nedorečenosti, a osveta ima i korijen u agresiji kod onih ljudi koji negiraju da su napravili nešto i koji očekuju da svi povjeruju u njihovu obmanu. A život je ipak lijep, barem meni. I ja ga obožavam. I zato s velikom pozitivom gledam svaki dan. Mržnja rađa nesreću, više troši onoga koji mrzi nego predmet mržnje. Za mene je praštanje lijek za mržnju, djelo koje donosi blagodati tijelu i duši i stoga ću ja  Ani oprostiti sve što je činila i čini, jer ona je ipak djevojčica s plavim okicama iz moje ulice. Vjerujem i da joj je njena mama oprostila...A što se tiče ljigavog saborskog zastupnika - s njim ću se baviti tako vješto i tako spretno svakoga dana u godini, jer me svaki njegov potez zabavlja. Duboko promišljam o svemu, a on to ne može promijeniti ,baš kao što se niti on ne može promijeniti.

Ovo je roman u kojemu je važan kraj i zasigurno će mi pomoći da ga napišem. Volim taj odnos u kojemu me ljudi podcjenjuju, volim svoje psihološke kolumne koje u punom krugu oslikavaju svakoga od nas. Mnoge odgovore na svoja pitanja nisam otkrila za sada, ali mi moj unutarnji kompas kaže da sam i nadalje sretna i vesela osoba koja se dotakla fenomena života i politike koja nas okružuje. I samo još nešto ja nisam lijena istražujem sebe, ali i druge, a ljudska svakodnevica i odnosi među ljudima su mi neiscrpan izvor inspiracije.

Nasttavlja se.....

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna i nenamjerna.