DIO 22.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Grad je obavijen izmaglicom predizborne šutnje. I svi su nekako pospani i nikako da se probude. "Najpametniji" su mi oni koji kažu da neće izaći na izbore, a onda poslije komentiraju izborne rezultate. Ali što je tu je. Neki se ne mogu smiriti i uporno svoje laži nameću građanima ovog grada. Oni drugi ih puštaju da to rade, jer se boje uhvatiti u koštac s tima i takvima, a možda imaju i pravo, jer čemu trošiti dragocjeno vrijeme i energiju na neke spodobe. Bilo kako bilo u gradu neka pasja vrućina što od temperature, što od covida koji  je valjda zahvatio osim ljudi i drveće u parku, pa se i ono primirilo, ne šuška lišće na vjetru. A ona najaktivnija. Već sam rekla kada se svi umore, ona onda najžešće puca, po svima - i ne bira oružje. Najgore od svega je što zna izmanipulirati sve i svakoga.

Postoje dvije vrste lažova. Oni koji lažu svjesno i oni koji lažu sebi. Ovo prvo je opako motivirano postizanjem cilja, a ovo drugo je nesposobnost neke osobe da se suoči s istinom. Po meni, laž je nezdrava. A svi bi smo trebali biti pošteni prema sebi i priznati sve svoje mane i onda korak po korak raditi na poboljšanju. Ali kako pobijediti lažove? Odgovor je jednostavan: istinom. Ali teško je prepoznati lažove, sve dok nam ne pljunu u lice nismo svjesni koliko su njihovi vrijednosni sustavi klimavi. Laž nas ne ubija toljagom, ali se provlači našim žilama poput otrova i mi ne primjećujemo kako ona djeluje. Uz laž i pohlepa je bolest koja kada zahvati čovjekovo dušu i tijelo svi se posve izgube. Kod junakinje moje priče to se sve manifestira grabežljivošću, koristoljubljem. Ana koristi ljude, ona vara, laže i ona svagdje vidi plijen. Pa,ipak, ja mislim da bi samo ljubav mogla promijeniti njeno ponašanje.

Pohlepa je u njoj ubila životno zadovoljstvo i nikada nije zadovoljna s onim što ima. Svijet ima dovoljno za svačije potrebe, ali ne i za pohlepu nje i ljudi s kojima se ona obično uortači. Sve teškoće proizlaze iz laganog puta poroka, a lakoća u životu proizlazi iz teškog puta vrlina. Ona ne živi u skladu sa svojim željama i nadama. I nije postigla balans sa aspektima koji utječu na nju. Avantura svačijeg života je traganje za smislom i svatko u sebi ima određene sklonosti i težnje. Možda će je ljubav kojom je Petar trenutno obasipa pomoći da prestane sa životnim žongliranjem, da nađe neki bolji cilj od ovoga prema kojemu sada ide. Ona uspješno funkcionira samo zato jer si postavlja pitanje što i koliko kome uzeti, a za uzvrat ne dati ništa .I živi u nekoj svojoj priči. I sve to utječe na okruženje u kojemu svi mi živimo.

Ona ne vidi širu sliku i da kvantiteta ne znači kvalitetu. Ali Petar ima strpljenja i polako dan po dan raščišćava sve što je opterećuje. On ide onom jednostavnom logikom pa je najprije oslobađa njenih uspomena, on nije bespomoćan, već vrlo inteligentan i spreman da da pravi smisao njenom životu. Život je prekratak kako bi se dani uludo bacali i stoga je Petar zasukao rukave. Ne gubi vrijeme i ne zamara se glupostima. On svako svoje obećanje ispunjava i ne ostavlja je razočaranom, dosljedan je i iskren, za razliku od svih onih s kojima je do sada bila. Postoje dogovori koji se sklapaju kako bi netko nešto dobio za uzvrat, a postoje i oni dogovori koji čovjeka nose naprijed. E to je težina obećanja. Petar do sada nije prekršio svoju riječ i po prvi puta Ana se počinje oslanjati na nekoga, počinje vjerovati nekome drugome, a ne samo sebi.

Vjerovali ili ne, Petar je Anu svojom iskrenošću, poštenjem i ljubavlju naveo da razmišlja o svemu što je od sada učinila i o cilju na koji želi stići. I njena zona komfora s Petrom nije narušena. Petar vjeruje u ono što radi, ništa ne kalkulira, prihvatio je izazov sa ženom koju je dobro pročitao i procijenio i zna da ona ne voli neuspjeh i da kod nje za neuspjeh nema izgovora. I zato je prihvatio izazov. Za Petra uspjeh nije konačan, propast nije fatalna i samo je hrabrost ono što se računa. Stoga ne odustaje od Ane.

I polako, a da ona ne primijeti mijenja njene stavove. Odavno je Petar prihvatio odgovornost za svoj život i niti jedna vanjska okolnost ga nije omela da ide u pravom smjeru. Ali za razliku od Ane, on je svojim radom postigao sve, a ona spletkarenjem. Ali Petar je svjestan svega i vjeruje da je može udaljiti od tog i takvog života i da je može naučiti da svijet gleda drugačijim očima. I Petar vjeruje u sebe, stoga je ne kritizira nikada i ne odaje koliko je proniknuo u njenu psihu. On joj je odlučio ugađati u svemu i ništa ga ne može odvratiti od njegovog cilja, a to je samo želja da je zaštiti, da otrpi prijekore koje joj ljudi upućuju, a ona se na to i ne osvrće. I svjestan je svojih granica.

No, hoće li se ona konačno prestati zauzimati za nešto što je nakaradno kako bi to njoj donijelo korist i hoće li je Petar promijeniti na bolje? Vrijeme je najvrjedniji resurs i kada ga nekome date, više ga ne možete uzeti nazad, a Petar je odlučio sve svoje vrijeme darovati Ani.

DIO 23.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Jezivog li grada i jezivih li ljudskih spodoba koji trče u naručje saborskog zastupnika DORH-ovog optuženika i njegovih jataka koji su sebi osigurali niz pogodnosti kao tzv. gradski koordinatori pa uz dobra primanja iz gradskog proračuna uzimaju još i mjesečne izdašne honorare od samo tisuću eurića mjesečno. Dakako da se oni bore da bivši gradonačelnik i narednih četiri godine bude ustoličen, jer u ovoj zemlji nitko nikada ni zašto nije odgovarao pa zašto bi baš naš saborski zastupnik bio kriv za nešto, već će on na svoj način dokazati svoju nevinost i sve će otići u zastaru. Ajmo narode pomozimo tim ljudima da još narednih četiri godine žive dobro i još bolje nego do sada.

Pa nije u redu da sada postanemo nevjerne Tome koje ne vjeruju u projekte izgradnje grandioznih tvornica u kojima će se zaposliti svi građani i neće biti nezaposlenih u gradu. Ima novinara koji će sasvim lijepo i za dobre novce upakirati priču za naivce pa će reći kako u gradu ima samo 800 nezaposlenih, a svi znamo da na HZ za zapošljavanje je lijepo objavljena brojka od 2000 nezaposlenih. Ali tko vjeruje statistici, kad je tu naš slatkorječivi saborski zastupnik spreman građanima prodati "muda pod bubrege" - što bi rekla njegova dojučerašnja prva suradnica koja je i sama u borbi za mjesto gradonačelnice.

Baš ih je lijepo vidjeti kako se međusobno bore za fotelju, a oni pošteni i odgovorni s programima samo sliježu ramenima i smatraju da će građani razotkriti njihove laži. Što ja volim pisati romane u kojima je svaka sličnost slučajna i nenamjerna i pustiti mašti na volju...Nekako mi se čini da mi je bar savjest mirna kada napišem ono što osjećam i onda dopustim ljudima da iz toga izvuku svoje zaključke. Ustvari slobodna sam kao ptica na grani, jer si nikada za sve vrijeme svog života nisam dopustila da me bilo tko i bilo čime kupi. Uvijek sam mislila svojom glavom, a to što pri tome nisam znala svoje znanje unovčiti je samo moj problem i ničiji više. U vremenu u kojemu živimo ipak je po mom sudu najbolje ostati svoj i pred sobom čist. Ljigavci i onako ne drže do mog mišljenja i oni nikada neće prihvatiti moje stavove jer sebe vide boljima i drugačijima nego ih ja vidim. Baš sam se raspisala, dok narod pleše svoj ples s vukovima nadajući se da će im ti i takvi pomoći u ostvarivanju njihovih malih sitnih interesa.

Skromni ljudi. Nekome treba posao, nekome bolje radno mjesto, nekoga uhljebiti na gradskim jaslama. Sve im to može ispuniti i ostvariti saborski zastupnik koji će s lakoćom dobiti i ove izbore, jer dovoljno je da njegovi ljudi obećaju svima sve i svašta, a one neposlušne da zastraše i eto, oni su spremni za još jedan mandat u kojemu će građani biti taoci tih beskrupuloznih nametnika i parazita. Ali valjda su građani spremni za to, zbog milosti koju im ukazuje saborski zastupnik i optuženik DORH-a kada im pruži ruku na ulici ili kada ih umiljato pogleda.

Ana je oduvijek znala igrati na pobjednika, stoga je naša Anči njegov najbolji PR koji mu je unaprijed iskreirao svaki korak, tek toliko da građane uvjeri kako čovjek ima veliku podršku i uživa veliki ugled u gradu. Možemo li mi drugačije, znamo li mi bolje ili smo se rodili kao ovce koje će vukovi prije ili kasnije zaklati i sa slašću popapati. Jaki su oni i kada se osvećuju. Znaju to neki koji su odbili raditi po njihovom diktatu, ali nema veze. Treba znati ostati čovjek i kada pogriješiš u procijeni, a ja sam to odavno naučila. Naučila sam kako je kada ti podmeću, kleveću te, gaze te, samo zato što imaš svoje mišljenje i samo zato što se usudiš reći to mišljenje. Ali baš me briga. Ono što mi nitko ne može uzeti to su riječi koje uvijek izviru iz mojih misli i koje su možda drugačije i možda nisu u skladu s onim što većina misli, ali živimo kažu u demokratskom društvu i imamo pravo na različita mišljenja.

Vrijeme je najbolji sudac koji će nam u konačnici reći jesmo li bili u pravu ili smo griješili u svojim pogledima. Naučila sam ja hodati na prstima i naučila sam pustiti ljude da misle kako se bojim. Ali se ne bojim. Nisam se bojala niti u vrijeme Domovinskog rata. I tada je moj posao za mene bio izazov. I nikada mi nije palo na pamet da taj period svoga života unovčim.

Od Boga sam zatražila i dobila samo jedno. A to je zdravlje. I neka potraje tako, a sa svim ostalim ću se znati nositi gledajući ljude i pišući o njima. Znam da ljude najviše boli istina i znam da mnogi sebe vide drugačije nego ih ja vidim. Ali tu im ja ne mogu pomoći. U mom svijetu oni koji uzimaju od naroda i nikada im nije dosta su grabežljivci i čak ne zaslužuju da im se ispričam, pa niti ako dobiju još jednu izbornu utrku. Baš mi se jebe za njih i one koji su im to svojim glasom omogućili. Ja se ne mogu promijeniti, a i ne želim. Vjerojatno kao što se niti Ana ne može promijeniti, ali možda joj Petar ipak pomogne da u njezino srce ipak uđe tračak ljepote i dobrote koji joj je do sada falio kako bi bila ona djevojčica iz moje prašnjave ulice koju mi je gradonačelnik obećao asfaltirati, ali je prije toga morao srediti svoju ulicu.

Nastavlja se.....

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.