O jednom gradu....

Radio Prkos 01.02.2021 PRIČE
img

Kad vas pitaju zašto volite svoj grad, svatko od nas ima neki razlog ili više njih zbog kojih voli ovaj grad. Uspomene, doživljaji i komadići srca slažu se u tu sliku. To je naš rodni grad, grad naših sjećanja.

I gledamo ga svaki dan kako se mijenja, nekada na bolje, s nekim ljudima na gore, no treba poštivati svačije mišljenje. Naša središnja gradska ulica, još malkice ima crtica iz mog djetinjstva, ali pomalo je mijenjaju nečim modernijim. Nažalost, mnogih dućana i obrtničkih radnji više nema, uništile ih kineske trgovine. Sada smo iz Kine dobili i koronu, pa će epidemiološke mjere dokrajčiti i ovo malo preostalih poduzetnika....Nema više šetnje glavnom gradskom ulicom, nema niti tople čokolade nakon kupovine u prohladnim zimskim danima. Ali ljubav prema gradu koju gajimo mi, njegovi sugrađani i nadalje je tu. Ona je bezuvjetna i koliko god da smo ljuti na političare ljubav prema gradu je jača jer grad stvarno nije ni zašto kriv, pa niti zato što ga neki ljudi bez srca iskorištavaju.

Nije kriv niti što su neki njegov izgled unakazili pa to nije više onaj stari, uglađeni grad. Moram priznati da me obuzima tuga dok hodam sve tišim ulicama u kojima su gradski fakini curama krali prve poljubce. Ponekad zastanem i osluhnem u gradskom parku, poklonim si par minuta vremena i čekam klince i klincezice i da čujem njihovu graju...ništa samo tišina!

Svjedočio je ovaj naš park prvim ljubavima, prvim pijanstvima, inspiracijama pisaca i slikara, boema koji su znali prespavati noć na klupama. Iz grada je nestao duh mladosti, smijeh. U iščekivanju da se život vrati u grad, stoje i gradske gracije. Pozdravljaju one malobrojne prolaznike, ali su im pozdravi rijetko kada uzvraćeni. Čekanje je naporan posao, skraćujemo si vrijeme čekajući neke bolje ljude koji će o gradu brinuti s puno više ljubavi, a zauzvrat će od njega dobiti njegovu bezgraničnu zahvalnost.

Svi dobronamjerni ljudi vole ovaj grad i ta ljubav je duboko utkana u nas. Ako otvorimo svoja srca shvatiti ćemo da dušu ovom gradu nitko ne može ukrasti. Ona je tu, samo čeka da je primijetimo.

Pred nama su još jedni lokalni izbori, a lice svakog grada su njegovi ljudi. To je njegovo vezivno tkivo, sreća, tuga, životni usponi i padovi. I zato dobro promislite kome ćete dati svoj glas, jer valja nam zajedno nositi ovo breme života prema boljem sutra. Gorke trenutke ćemo prebroditi i ostaviti iza nas, a onim sretnima radovat ćemo se više, jače, glasnije! Kažu da ljubav ne nalazimo mi, ona pronađe nas. Kažu da mjesto ne biramo mi, ono odabere nas. Kada smo se mi to pronašli? I ne zaboravimo nikada što je Nova Gradiška nama i što smo mi njoj. Zlata Pazman Petrić

Slične vijesti

Najnovije